Masterplan nudi dobre smjernice za razvoj Splita u idućih 30 godina

stdClass Object ( [id] => 1063701 [title] => Masterplan nudi dobre smjernice za razvoj Splita u idućih 30 godina [alias] => masterplan-nudi-dobre-smjernice-za-razvoj-splita-u-iducih-30-godina [catid] => 253 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Masterplan je ozbiljan dokument koji široko sagledava razvoj Splita. Idućeg tjedna na dnevnom redu sjednice splitskoga Gradskog vijeća naći će se Prijedlozi odluke o izradi izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja te Generalnog urbanističkog plana grada Splita. Prijedlozi su temeljeni na Masterplan studiji, koja bi mogla biti podloga za raspravu o urbanoj revitalizaciji Istočne obale i Kopilice, ali i prometnom, stambenom i gospodarskom razvoju grada u idućih 30 godina.

Dokument je to međunarodnoga karaktera, financiran od Europske banke za obnovu i razvoj, za koji je EBRD Gradu darovao gotovo 600 tisuća eura. Šibenski gradski vijećnici su, na primjer, već, i to jednoglasno, usvojili ovakav dokument, a zadatak izrade Masterplana odrađuje se i u Puli i Zagrebu.

Što o značenju Masterplana kaže struka?

Arhitekt Dinko Peračić, šef Katedre za arhitektonsko projektiranje Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu, mišljenja je da je Masterplan prvi ozbiljan dokument koji nakon dugo vremena široko sagledava razvoj Splita.

– I u tom je smislu definitivno koristan kao studijska podloga za daljnji urbanistički rad. Ključni je problem u tome što taj rad u Splitu ne kreće od nule, nego iz minusa. Naime, u Splitu je već napravljena toliko velika šteta u prostoru, kao posljedica kaotične organizacije i loših međuljudskih odnosa proizišlih iz loših urbanističkih procesa, neriješenih imovinskopravnih odnosa i nejasnih planova, da će trebati puno znanja i strpljenja da se to popravi – veli Peračić, te dodaje da se Split razlikuje od drugih sredina u Hrvatskoj, gdje se građevinski projekti puno lakše realiziraju.

E-dozvole kasne

I generalno govoreći, Hrvatska je što se tiče procedure ishođenja dozvola za gradnju na samom začelju, i u tom smislu stvari treba stubokom mijenjati.

– Mi debelo zaostajemo za svijetom kad je u pitanju zakonodavni okvir kojim se uređuje prostorno planiranje. Kod nas je on mutant prepisivanja i provlačenja rješenja iz sustava koji su prevladani i kombiniranja istoga s današnjim potrebama, tako da u konačnici nije postigao, niti može postići dobre rezultate. Ni činjenica da danas imamo mogućnost dobivanja e-dozvola nije ubrzala njihovo izdavanje, što govori o tome da nešto generalno nije u redu. Iako ni Masterplan ne postoji u tom i takvom zakonodavnom okviru, dobrodošao je jer se radi o skici prostornog planiranja. Ni Zakon o gradnji ne spominje skicu kad je u pitanju projektiranje nekog objekta, a svi znamo da se bez nje ne može, i da je ona polazišna točka za sve – kaže Dario Gabrić, šef Katedre za urbanizam na Građevinskom fakultetu u Splitu.

Masterplan je, po Gabrićevu mišljenju, dobar alat u metodologiji prostornog planiranja razvoja grada, prilagođen mijenama vremena u kojem živimo.

– Danas se suočavamo sa situacijama da nam, dok donosimo neki prostorni plan, taj isti plan pregazi vrijeme, i kad se konačno usvoji, njegova je provedba ili nemoguća ili vrlo otežana. I nije to samo pitanje splitskoga GUP-a, tako je u većem dijelu Hrvatske. Postavljeni zakonski okvir ne dopušta fleksibilnost koju bi svaka lokalna samouprava trebala imati kad je u pitanju planiranje – veli Gabrić.

Splitski Masterplan, dakle, nije obvezujući dokument. On je tek okvir mogućeg razvoja grada, prvenstveno kad su u pitanju njegovi neurbanizirani i desetljećima zapušteni prostori, poput Kopilice i Istočne obale, i posebno kad je riječ o horizontalnoj infrastrukturi – cestama, kanalizaciji, parkingu, struji..., svemu što je potrebno napraviti i prije nego što se raspišu urbanističko-arhitektonski natječaji i donesu konkretna provedbena rješenja.

– Masterplan se temelji na različitim studijama i fokusira se na rješive probleme, a jedna od njih zahvatila je i pitanje demografije. Broj stanovnika u Splitu pada, a stanova u novogradnjama nedostaje!? S druge strane, Grad nema dovoljnu masu nekretnina da bi mogao utjecati na njihovu cijenu jer je svima jasno da su stanovi u Splitu preskupi. Znači, Grad bi u budućnosti morao i praktično gospodariti svojim prostorom, a Masterplan je alat koji može pokrenuti tu priču – tvrdi Gabrić.

Prometni čepovi

Problem je i u tome što je Split samog sebe prerastao. Splićani koji su se odselili u susjedne općine dodatno vrše pritisak na prometnu infrastrukturu jer svaki dan dolaze u grad radi posla ili školovanja. Stanovi se grade u Podstrani, Solinu, Kaštelima i Trogiru, a koristi se isključivo splitska infrastruktura.

– Drugo je pitanje zauzetost splitskih stanova. Tko u njima živi? Stranci par tjedana godišnje jer su ih kupili za odmor ili nitko jer su građani na taj način samo pretvorili štednju u stambene kvadrate. Masterplan uzima kao činjenicu da je južna strana grada u tom smjeru gotovo potrošena i da će u izgrađenim zgradama živjeti jako mali broj ljudi, te da će se stanogradnju morati nužno razvijati i na drugim lokacijama, koje po mogućnosti nisu na tek deset minuta udaljenosti od Splita, jer na taj način ponovno dolazi do prometnih čepova. Dalje, mi moramo znati na koji način graditi stanove na određenom prostoru, a da bi sutra u njima živjeli ljudi koji će u Splitu raditi i plaćati prirez, a ne da nam se ponovno dogode apartmani i hosteli – kaže profesor Peračić.

Generalni je problem što Hrvatska nema osmišljenu stambenu politiku, a stanogradnja je njezin vrhunac, točka na "i".

– Zato nam se i događa da ljudi žive u stanovima koje si, s obzirom na ekstremno mala primanja, ne mogu priuštiti, da se mladi guše u malim stanovima i preskupim stambenim kreditima, a da s druge strane ogroman stambeni fond stoji prazan. Cijeli niz važnih pitanja veže se dalje na ovu problematiku i na činjenicu da ne postoji adekvatna stambena politika, od za naše okvire ekstremne cijene stambenog kvadrata i problema nedostatne ekonomske i fizičke mobilnosti, do posljedično vezanih negativnih demografskih trendova. Postojeći pravni okvir koji to uređuje na nacionalnoj razini nije adekvatan i ne uspijeva dati odgovore na ta važna pitanja. Metodologija koju bi u tom smislu kroz ovaj, ali i niz drugih masterplanova trebalo uspostaviti mogla bi i trebala bi biti pomak koji Grad treba i može učiniti u tom smjeru – dodaje profesor Gabrić.

Zbog splitskog Masterplana reaktivirat će se i nekadašnji Zavod za urbanizam, čiji bi stručnjaci morali objediniti sve dionike razvoja grada, koji su se već usuglasili oko zajedničkih ciljeva i potpisali sporazum koji ih na to obvezuje. No, potrebno je i nadgledati taj proces, koji će se realizirati tijekom nekoliko političkih mandata iz domaćih i inozemnih izvora financiranja.

U svrhu izrade Masterplana, što je izuzetno važno, uz prometnu, napravljena je nekretninska studija grada, koja je pokazala koliko su procesi njegova razvoja okoštali, zaključani i, na kraju krajeva, kompleksni.

Kopilica i Istočna obala desetljećima vape za rješenjima. I građani i struka i politika svjesni su da su ti golemi prostori prazni i neiskorišteni, a kriju golem potencijal.

– Zato je bitno da se iz Masterplana izvuku smjernice, dobra rješenja razvoja grada, i da se sustavno nastavi raditi na tome. Neke će stvari trebati mijenjati, što je i logično i prirodno jer vrijeme radi svoje, ali neka će rješenja koja Masterplan predviđa sigurno ostati – ističe Peračić.

Stari GUP

Prvenstveno se tu misli na povezivanje gradske luke i Kopilice, most sa Stinica do Kaštela pa do novog ulaza na autocestu u Vučevici, i željeznicom od povijesne jezgre do aerodroma u Resniku preko multimodalnog čvorišta u Kopilici.

– Masterplan je generalni okvir, nakon kojega slijedi kvalitetno urbanističko rješenje za određeni prostor. Natječaj je najbolji alat kojim se dolazi do kvalitetnog urbanističkog rješenja, a takvo se rješenje ne može temeljiti samo na GUP-u starom nekoliko desetljeća. I tu je važan Masterplan, jer je za njegovu izradu trebalo odgovoriti na niz važnih pitanja o potrebama građana, da bismo shvatili što nam to u Splitu nedostaje i treba – kaže Peračić.

Primjerice, Masterplanom je utvrđeno da Split ima najviše trgovačkih centara po stanovniku u Hrvatskoj i da nove ne treba graditi, ali da nedostaje "highstreet" – velika trgovačka ulica. Isto tako, njegovi su izrađivači shvatili da bi na Istočnoj obali treba smjestiti i sadržaje od javnog i kulturnog značenja, kao i to da danas od svih napuštena i zapuštena Kopilica mora postati novim vratima grada. Prostor između Kopilice i povijesne jezgre prepoznaje se kao novi, širi gradski centar, što je Peračiću, reći će, sa stručne strane gledišta – jako interesantno.

– Masterplan i urbanistički natječaji dio su istog procesa, zajedno s provedbenim procedurama koje slijede, a koje su potrebne da bi se određeni prostor urbanizirao. Jedno bez drugoga ne ide. Prostor svakako treba biti kvalitetno urbanistički oblikovan. Naselja Vir i Korčula, što se prirode tiče, izgledaju slično, ali su kao urbanističke cjeline nešto sasvim različito. I zato nakon Masterplana i urbanističkih natječaja struka, osluškujući bilo javnosti, mora dati zadnju riječ, a tek onda je na politici da odluči na temelju svega što joj je podastrto – objašnjava profesor Peračić.

Zašto ozbiljna studija ne bi mogla predvidjeti glavne gradske prometne pravce i most na Stinicama? Zašto ne bi mogla ponuditi rješenja za horizontalnu infrastrukturu?

– Urbanističko-arhitektonski natječaji moraju biti vrlo precizni, fokus im mora biti jasan, i zato je Masterplan odlična podloga za njihovu pripremu i provedbu, u protivnom rezultati natječaja nisu provedivi, pa se njegovo značenje svodi na razinu obične ankete. Projekti koji nisu unaprijed definirani, koji nastaju stihijski jer nisu promišljeni do najmanjeg detalja, osuđeni su na propast – kaže Gabrić.

Masterplan je conditio sine qua non za ulaganja u projekte u koje bi investirale državne tvrtke, Grad Split, Europska banka za obnovu i razvoj, te investitori u sklopu javno-privatnog partnerstva. Generacije Splićana očekuju da se nešto dogodi na Istočnoj obali, u Kopilici, kod Starog placa...

– No, dok se ne bude znalo što i kako to izvesti, dok ne otvorite vrata arhitektima, urbanistima, investitorima, ti će prostori i dalje biti "zaključani", a ovo je odličan put da se te lokacije konačno otvore, da se započne s njihovim planiranjem i da ih se planski uređuje poštujući potrebe građana i riječ struke. To nije predgrađe u kojem su kuće nicale kako je koga volja, to su najbolje gradske pozicije gdje se ništa ne smije prepustiti slučaju, nova gradnja ne smije se dogoditi a da se prije urbanistički ne osmisle – kaže Peračić i dodaje da bi se nastavno na Masterplan trebalo baviti pitanjima kako bi cijela ta infrastruktura koja se predviđa utjecala na pojedine dijelove grada, na pristupačnost i repozicioniranje gradskog centra, i kakve bi mikrolokacije stvarala u prostoru.

– Imamo savršen primjer Poljičke ulice, koja prolazi kroz cijeli grad i povezuje ga, a s druge strane i prometnice koje ne funkcioniraju na najbolji način. Nakon usvajanja Masterplana, potrebno je ostvariti nužnu vezu između prometne, urbanističke i arhitektonske struke, jer važno je kuda i kako će, primjerice, proći neka cesta do centra Splita ako dodiruje staru jezgru, koja je osjetljivo gradsko tkivo – upozorava Peračić.

Primjerice, studijom koja je prethodila izradi Masterplana utvrđeno je da se u prostoru Gradske luke godišnje kreće čak šest milijuna ljudi! I oni su ti koji stvaraju gužvu u luci, pa je jedna od smjernica Masterplana razdvojiti pješački i automobilski promet.

Sinergija privatnog i javnog

Na kraju, što urbanist Dario Gabrić misli o reaktiviranju nekadašnjeg Zavoda za urbanizam Splita?

– Evidentna je potreba da se organizira tijelo koje će se brinuti o prostornom razvoju Splita. Mislim da naziv "zavod" nije primjeren, niti je primjerena formulacija "reaktiviranje nekadašnjeg Zavoda", jer snažno asocira na instituciju koja je djelovala u kontekstu vremena u kojem je nastala i djelovala, a što je gotovo bez iznimke podrazumijevalo diktirane i strogo centralizirane odluke i zadatke, pretpostavke dugoročnog ekonomskog, a posljedično i prostornog planiranja, mantru industrijskog razvoja, nacionalizirano zemljište itd. To nema apsolutno nikakve veze s vremenom u kojem danas živimo, danas su potpuno drugačije okolnosti, a tijelo koje će se brinuti o prostornom razvoju grada trebalo bi razmišljati i odlučivati na sasvim drugi način nego što se to nekada radilo u Zavodu. Suvremeni urbanizam u svijetu i okruženju kojem pripadamo ili želimo pripadati baziran je na potpunoj multidisciplinarnosti i interdisciplinarnosti, na upravljanju procesima u prostoru uz veliku fleksibilnost i sposobnost brzih reakcija, na snažnoj sinergiji javnog interesa i privatne inicijative te na vrlo transparentnim i demokratičnim metodama. I na kraju, nikako se ne bi smjelo dogoditi da to bude tijelo s koncentracijom loših kadrova – zaključuje Gabrić.