Završeno je javno savjetovanje o Nacrtu prijedloga Odluke o uvjetima i načinu postavljanja tendi na površinama javne namjene na području grada Splita. U njemu stoji da se tende dijele na zidne i one koje nisu oslonjene na zid, odnosno samostojeće. A propisano je da konstrukcija za samostojeće tende ne smije biti viša od četiri metra.
No, što je s velikim nosačima tendi na Rivi? Hoće li se njih uklanjati? Naime, nosači konstrukcije samostojećih tendi iz projekta studija 3LHD su znatno viši od četiri metra koliko se sad propisuje. Bivši aktivist, a sadašnji gradski vijećnik vladajuće koalicije Srđan Marinić je 2007. za “Slobodnu” tvrdio da su nosači tendi čak viši od onog što piše u građevinskoj dozvoli.
– Naši geodeti su izmjerili visinu stupova i utvrdili da je ona veća čak za 60 centimetara od visine za koju je izdana građevinska dozvola. Da bismo bili sigurni, napravili smo i kompjutorsku simulaciju u kojoj se jasno vidi da su 34 stupa koja su sagrađena na Rivi znatno viša od dopuštenoga – tvrdio je prije 15-ak godina Marinić i pokazivao simulaciju po kojoj nosači tendi imaju 7,60 metara, najavljujući da će udruge poduzeti sve da se stanje promjeni čim prije.
Stoga smo upitali dogradonačelnika Bojana Ivoševića i pročelnicu za komunalu Leonu Grgić što će biti sa “34 stupa koja su sagrađena na Rivi” ukoliko se usvoji navedena odredba o maksimalnoj visini središnje nosive konstrukcije za tende?
– Nacrt prijedloga Odluke o uvjetima i načinu postavljanja tendi na površinama javne namjene na području grada Splita ne odnosi se na tende koje su dio projekata za koje su ishođene građevinske dozvole – glasi odgovor koji smo dobili od pročelnice Leone Grgić.
Dotrajala oprema
Prije nekoliko mjeseci upitali smo Ivoševića hoće li se ići na opsežnije izmjene na Rivi po pitanju redizajna i funkcionalnosti u skladu s preporukama Radne grupe za Rivu iz ožujka 2008. godine. Kasnije je utvrđeno i da postoje autorska prava studija 3LHD.
– Što se tiče same Rive s obzirom na dotrajalost opreme (tendi), logično je da ćemo u budućnosti sjesti s 3LHD-om i ugostiteljima te pokušati pronaći sretnije rješenje i za Palaču i za korisnike terasa uz suglasnost arhitekata i konzervatora – odgovorio nam je tada dogradonačelnik.
Naime, ispada da Grad propisuje visinu nosača tendi svima, a tamo gdje je najpotrebnije, i gdje je vlasnik prostora, na Rivi, odgađa problem, iako on postoji već dugo godina i nije samo estetske prirode. Zašto se ovako nešto nije moglo dogoditi u Dubrovniku ili Veneciji? Zato jer tamo baština dolazi ispred kafića po redu vrijednosti. Dođeš vidjeti grad, crkve, muzeje, utvrde, pa zato plaćaš smještaj. A u Splitu se dogodilo obratno. Pogled na baštinu zaklonilo je nešto što je trebalo biti u drugom planu. Takvo uređenje Rive na simboličan način je označilo početak priče o prekomjernoj komercijalizaciji gradske jezgre, procesu koji je od sebe odbio kultiviranije posjetitelje, a s vremenom sve više sredovječne i starije turiste. Konačne rezultate danas proživljavamo s generacijom mladih turista koji dolaze nakon COVID-a kojima naša baština služi tek kao kulisa za ono što ih zanima, a to je divlji provod.
Podsjetimo, nakon što je obnovljena Riva 2007. godine uslijedili su prosvjedi struke i brojnih građanskih udruga, koje su prikupile 12.000 potpisa građana. Nakon toga je Grad u vrijeme HDZ-ova gradonačelnika Ivana Kureta osnovao Radnu grupu koja je donijela preporuke po kojima je trebalo izvršiti redizajn, u njoj su bili arhitekti Nikola Grabić, Robert Plejić, Goran Nikšić, Jurica Jelavić i Dražen Pejković, sociologinja Inge Tomić Koludrović, aktivist zelenih Lovro Rumora, direktor hotela “Split” Ante Pejković i akademski slikar Viktor Popović.
– Nosači tendi su dobili razmjere koji prerastaju značaj samih štekata i nameću se cjelini prostora Rive, osobito Dioklecijanove palače, a svojim čvrstim uzdužnim nizom stvaraju dojam novog ‘zida’ koji dijeli Rivu” – glasio je jedan od zaključaka Radne grupe iz 2008. godine.
Sporni nosači
Iz Ministarstva kulture su također bili nezadovoljni. Za revidiranje je bio Joško Belamarić, bivši pročelnik konzervatora u Splitu, a koju godinu kasnije je primjedbu na nosače tendi iznio i sadašnji pročelnik Radoslav Bužančić. Uklanjanje glomazne komunalne opreme s Rive je najavljivao bivši doministar Zlatko Uzelac, bilo je to u vrijeme Keruma. Održani su sastanci Grada i Ministarstva kulture i 3LHD-a, utvrđeno je da 3LHD ima autorska prava na projekt, a ondašnji dogradonačelnik Jure Šundov je to shvatio kao “sveto pismo” pa od svega nije bilo ništa.
U više navrata bunila se struka koja se bavi splitskom baštinom, Duško Kečkemet, Tomislav Marasović, Nenad Cambi, Stanko Piplović... Za nosače tendi su rekli da se jedna sporedna stvar previše nametnula u vizuri povijesnog ambijenta kao gusta mreža predimenzioniranih i nefunkcionalnih stupova. U anketi “Slobodne” 90 posto čitatelja je podržalo inicijativu konzervatora Belamarića za uklanjanje nosača tendi.
Vrijedno je podsjetiti da veliki nosači tendi uopće nisu bili dio projekta po kojem je studio 3LHD dobio prvu nagradu na natječaju za Rivu. I pitanje je bi li s njima osvojili prvu nagradu. Članica žirija sociologinja Inga Tomić Koludrović je kasnije rekla da je sasvim drugačije rješenje bilo pred ocjenjivačkim sudom. Žiri, dapače, u svom obrazloženju hvali to drugačije rješenje: “Nosači (štekati) riješeni su s prozračnom konstrukcijom u relaciji s parternim rješenjem”.
Ali, u igru su kao izvođači ušle tvrtke s Liste Velog mista, koja je koalirala s HDZ-om, pa su nosači promijenili boju, materijale, i postali su glomazni. Ambiciozno predstavljeni mehanizam se kvario svako malo. Grad je godinama plaćao 260 tisuća kuna godišnje za održavanje mehanizma za montažu i demontažu tendi. Ukratko, bila je to još jedna glupost s kojom se zabavljala čitava Hrvatska slušajući vijesti iz Splita.
Godinama se govorilo od građanskih inicijativa i političke oporbe da uporabna dozvola za čitavu Rivu nije valjana jer je u njoj napisano da postoje problemi koje treba otkloniti sa štekatima i njihovom urbanom opremom, a da nisu otklonjeni. A sad nosači tendi, koji su valjda najveći u Hrvatskoj, a i u regiji, nisu problem jer imaju građevinsku dozvolu. One opcije koje su godinama mobilizirale građanstvo oko ovih pitanja su utihnule. Idealisti su se ispuhali i postali malodušni u obavljanju Sizifova posla, a onima drugima ta “priča” više ne treba kao politički instrument, kao tema oko koje će poticati nezadovoljstvo.
Loš kompromis
S današnjim odmakom može se reći da je Riva kakva jest dobro rješenje koje je osvježilo Split i da je većina upućivanih kritika bila pretjerana. Ali, nosači tendi koji su nastali kao loš kompromis arhitekata s izvođačima su promašaj, s obzirom na to da nisu opravdali funkciju s čestim kvarovima, degradirali su prostor svojom nametljivošću i nemaju vrijednost jer nisu dio nagrađenog rješenja.
Naravno, može se reći da ima važnijih stvari u gradu koje treba riješiti. Uvijek ih ima. Ali, zapravo i ova spada u njih. Ako se ne želi svaku noć u sezoni imati pijane turiste koji ne osjećaju respekt prema sredini u koju su došli, niti ih zanimaju priče o baštini, jedna od stvari koju bi bilo dobro napraviti jest ukloniti besmislenu vizualnu barijeru prema južnom pročelju Palače. Jer Palača će uvijek biti najznačajniji dio grada, iako, nažalost, nije nastanjena kao nekad.
Ako pogled na Dioklecijanovu palaču nema vrijednost, onda ni Palača nema vrijednost. Ako Palača nema vrijednost, zašto se dolazi u Split? Da se radi sve one stvari koje su gradske vlasti obećavale da će spriječiti ovog ljeta, a nisu, kako vidimo na brojnim snimkama incidenata s razularenim turistima kakvih i ovog ljeta najviše ima u Splitu.