Splitski Pazar na glasu je kao mjesto koje pršti bojama i vrvi životom. Lako je zamisliti mirisne plodove izložene na štandovima, darove prirode po kojima prebiru snažne ruke težaka i nad koje se naginju dobro raspoloženi kupci.
Ipak, stanje koje smo tamo zatekli u jednu osunčanu srijedu bitno odudara od sadržaja turističkih brošura ili nostalgičnih naklapanja vremešnih građana. Većina je proizvoda uvezena tko zna odakle, dotrajalim betonskim bancima prijeti rušenje, pola ih je ionako prazno. Prodavači su nezadovoljni, kupci malobrojni.
Doznajemo to od ljudi koji ondje sjede, s onu stranu izloženih poljoprivrednih proizvoda, iz dana u dan, i tako već godinama. Svi oni uzdišu i sliježu ramenima, mršte se i odmahuju glavom, a premda nisu osobito raspoloženi za...