To se osililo, podivljalo, grize, napada. Biokovskim vucima ništa na putu ne stoji. Ma ni čovjeka se više ne plaše. To dolazi na 15 metara udaljenosti, pa gleda onako podmuklo spuštene glave. Kao da se jača, ruga, svjesno da ga i zakon štiti toliko da se može zafrkavati sa svima. I onda samo vreba. Satrat će sve na četiri noge što nanjuši u blizi. Tek pridošlo ždrijebe. Nesretno tele koje se ni mlika prvog nije napilo. Ovcu, kozu. Janjad za desert. Psa. Sve vrele krvi. A bogme mu na Biokovu toga ne fali, stoke na južnim padinama ima kao za blagdansku trpezu.
Vuk je uvijek spreman za napad, i po zavijanju, a nekako je najjezivije tijekom noći, znaš da je tu blizu. Ali stavit će njima Makaranin imotskih korijena Elvis Prgomet soli na rep. Nema im majke više. Kako se ono...