Jedina zamjerka u priči o batatu, koju je "Slobodna" objavila prije nekoliko dana(OVDJE i OVDJE), odnosila se na anonimnost uzgajivača te povrtne kulture u Sinjskom polju, koji upravo ovih dana vadi iz zemlje plodove koje mu je donijelo 1700 biljaka što ih je zasadio početkom svibnja. Razlog zbog kojega je ovogodišnji najveći sinjski proizvođač batata zahtijevao da mu ne navodimo ime vrlo je jednostavan: i na taj način nastoji svoje trude sačuvati od lopina koji bježe od motike kao vrag od tamjana, ali se ne libe, najčešće pod okriljem noći, zaputiti se u berbu i torbe napuniti svim blagom božjim.
Evo nekoliko istinitih priča o tome:
Dvije gospođe srednjih godina jedno su poslijepodne ušle u povrtnjak na nedalekoj parceli od njihove stambene zgrade i počele brati...