Pristupačnost građevina osobama s invaliditetom regulirana je Zakonom o gradnji i Pravilnikom o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjenom pokretljivosti. Kroz njih su definirane obveze u vezi s gradnjom novih građevina, kao i obveze prilagodbe postojećih građevina tijekom njihove rekonstrukcije. No, što je sa zgradama koje nisu niti novogradnja, niti se planira njihova rekonstrukcija?
Stanar stambene zgrade na adresi Mosećka 48 javio nam se upravo s tim problemom pošto nedostatak invalidske rampe otežava život svima koji prebivaju u toj zgradi. Umirovljenik s Kocunara nas je pozvao, ugostio i na kulturan način razjasnio cjelokupnu situaciju.
- U ovoj zgradi žive pretežito ljudi starije životne dobi, a kvalitetan pristup je potreban svima. Mladim obiteljima s kolicima, starijim osobama koje se teže kreću i djelatnicima ‘Hitne pomoći‘ koji moraju pacijente nositi umjesto da ležeća kolica guraju preko sređenog pristupa – objašnjava nam današnji sugovornik.
U cijeloj ovoj situaciji je najžalosnije to što postoji građevinska površina na kojoj bi se mogao napraviti adekvatan pristup za osobe s invaliditetom, no to nije natjeralo Grad da poduzme konkretne poteze.
- Odmah uz zgradu nalazi se zemljište čistog vlasništva, a u rukama je Grada Splita. Inženjer nam je napravio kompletan idejni projekt uz sve potrebne specifikacije. Godinama to šaljemo na razne adrese, angažirali su se i Gradski kotar i predstavnik stanara, no ništa nije urodilo plodom - žali se mještanin i napominje da je trenutni upravitelj zgrade tvrtka ‘Tehnoplast‘ koja je tek odnedavno preuzela palicu.
Vonj ispod zgrada
Stanovnici ovog dijela Kocunara već su odavno navikli na apatiju gradske vlasti i nerješavanje problema. Parkirani automobili blokiraju pristup vozilima ‘Hitne pomoći‘, pješačke zone su nepostojeće, a smrad obližnje kanalizacije postao je svakodnevica.
- Mjesecima traje nesnosni smrad iz kanalizacije koja je probila zid. Prvo su tu bili komunalni redari koji su kazali kako nemaju puno veze s time, pa su prebacili stvar na komunalnog vodnog redara Mirka Grubišića koji je rekao da je specijaliziran za septičke jame.
Onda je sve to išlo na Duju Marovića iz službe "Vodovoda i kanalizacije" te su tek prije koji dan počeli sanirati problem uz pomoć privatne tvrtke koja posjeduje potrebnu tehnologiju - prepričava nam sugovornik ogorčen na prebacivanje odgovornosti za rješavanje jednog običnog komunalnog problema.
Razrovani pothodnik
Usput nas je proveo i kroz obližnji pothodnik čiji prizor više priliči horor filmovima nego urbanoj sredini. Sve je prepuno nagomilane zemlje i smeća, a osobe s invaliditetom ni ovdje ne mogu očekivati pretjeranu pristupačnost infrastrukture.
- Nakon svakih kiša poplavi pothodnik jer nema kvalitetnu odvodnju. Natrpalo se puno zemlje i otpada, dok osobe s invaliditetom nemaju mjesta za pristup. Ovo je živa katastrofa! - žali se obližnji stanovnik.
- Ja sam rođeni Splićanin i moram vam priznati da me ovo tišti i žalosti. Prije se puno više čistilo, bilo je reda i svatko je radio svoj posao. A danas svi bježe od posla i odgovornosti, kao da su u nekom osobnom obračunu s narodom koji ih plaća - ogorčeno zaključuje.