Pretpostavljalo se da će nakon oslobodilačke operacije "Oluja" biti potrebno najmanje dva mjeseca za popravak oštećenja na pruzi Zagreb – Split, jer je pruga bila minirana, a infrastruktura oštećena. Ipak, entuzijazmom, znanjem i stručnošću željezničara, uz pomoć Hrvatske vojske, pruga je bila obnovljena samo tri tjedna nakon završetka operacije.
Tako je njome već 26. kolovoza 1995. godine prošla željeznička kompozicija upamćena pod nazivom "Vlak slobode". S glavnog zagrebačkog kolovoza u 8 sati i 7 minuta krenula je prema Splitu kompozicija s 21 vagonom i čak šest lokomotiva. Naime, "Vlak slobode" ustvari su činila tri vlaka koja su prometovala u razmaku od 10 minuta. Budući da se u funkciji vuče specijalnog vlaka uvijek koriste dvije lokomotive, ni ovo nije bilo iznimka. Glavni dio posebnog vlaka broj 131, u kojem se nalazio predsjednik Franjo Tuđman, vukla je dizelsko-električna lokomotiva kojom su upravljali strojovođe Mihovil Tomić i Petar Barić.
Uz predsjednika Tuđmana, u vlaku je bio cijeli državni vrh, brojni predstavnici tadašnjeg političkog, vojnog, javnog i kulturnog života te prognanici protjerani iz svojih domova s područja okupiranih do "Oluje". Plan puta predviđao je da se vlak zaustavi u Karlovcu, Gospiću i Kninu prije dolaska na konačno odredište. Tako je već u 8 sati i 47 minuta vlak stao u Karlovcu, gdje se Franjo Tuđman okupljenim građanima obratio, među ostalim, sljedećim riječima:
I danas, kad hrvatski narod slavi pobjednički uspjeh svoje demokracije, uspjeh svoje vojske koju smo uspjeli stvoriti u okvirima Domovinskog rata, u uvjetima kada je čitav svijet bio protiv nas, danas taj hrvatski narod također poziva preostale Srbe da prihvate hrvatsku državu kao svoju domovinu i da će im zajamčiti i nadalje, i ovdje u Karlovcu, koji je stradao od njih koji su htjeli osvojiti i uključiti u veliku Srbiju, i u svim drugim dijelovima da mogu ostati kao građani, ali razumije se da više nikada ne budu mogli sanjati da Karlovac bude Kordunovac i da vladaju čitavom Hrvatskom.
"Vlak slobode" potom je nastavio svoj put prema Gospiću, gdje je stigao u 12.30. Na razrušenom gospićkom kolodvoru dočekale su ga tisuće Ličana. Nakon govora predsjednika Tuđmana i prigodnog programa vlak je nastavio prema Kninu, no na zahtjev predsjednika, potpuno neplanirano zaustavio se u podvelebitskome selu Lovincu, gdje se 1991. godine dogodio strašan zločin.
Dolazak u Knin bio je posebno emotivan, a ondje su "Vlak slobode" dočekali pripadnici Hrvatske vojske, među kojima i 4. i 7. gardijska brigada, koji su oslobodili grad par tjedana prije.
Predsjednik im je, uz ostalo, kazao:
Ovo što smo mi danas učinili dovevši ovaj "Vlak slobode" iz Zagreba, glavnog grada svih Hrvata, u Knin, kraljevski hrvatski grad, na putu za Split, u hrvatsku Dalmaciju, postojbinu hrvatske državnosti, ovo nije ni izdaleka tek otvaranje željezničke pruge, ovo nije tek oslobađanje ovih do sada okupiranih područja.
Ovo je stvaranje temelja za samostalnu i nezavisnu suverenu hrvatsku državu, za buduća stoljeća. Tako dugo dok je Knin bio pod okupacijom, tako dugo budućnost hrvatske države nije bila sigurna, a od "Oluje", od ovih naših dana, ona jeste. Nikada više i nitko je neće moći ugroziti. Danas, to je hrvatski Knin i nikada više nema povratka na ono što je bilo.
Konačno, na splitski kolodvor vlak je stigao u 18 sati i 11 minuta uz zvonjavu zvona sa zvonika Svetog Duje. Za vrijeme govora Franje Tuđmana na splitskoj Rivi dogodila se nezaboravna scena kad su okupljeni građani, na upit predsjednika: "Šta mi preostaje još da vam obećam?", povicima odgovorili: "Vukovar! Vukovar! Vukovar!"
U nastavku govora Tuđman je istaknuo:
Razumije se, prije svega Vukovar, taj simbol hrvatskog otpora u obrani uspostavljene nezavisne hrvatske države, Vukovar i bogatu istočnu Slavoniju i Baranju, jer Hrvatska je bila i ostat će podunavska zemlja. I to ćemo obećanje zajedno izvršiti sa svojim hrvatskim narodom i sa svojom politikom, a ako će trebati, onda i sa svojom oružanom silom. (...) A onda mi dopustite i jednu, ili ako hoćete, i dvi male želje. Neka nam splitski "Hajduk” postane jednom takav tim da ostane u Europi zajedno sa zagrebačkom "Croatiom”, trebaju nam dva jaka kluba.
Dva dana nakon putovanja, 28. kolovoza 1995., predsjednik Tuđman napisao je u svojem dnevniku:
U subotu 26. kolovoza, stavio sam točku na Oluju. Na moju inicijativu organizirali smo Vlak slobode Zagreb - Knin - Split. Ispraćaj iz Zagreba, doček u Karlovcu, Gospiću, Kninu i Splitu. Tisuće, deseci tisuća i napokon Split i više od sto tisuća ljudi! Usput u svim mjestima skupine sa zastavama ili razdragani ljudi. Govorio sam u svim tim mjestima. Split je nadvisio i ono oduševljenje koje sam doživio u Argentini i u Australiji.
