Jučer je padala kiša. Grad je bio siv. Turisti su bili mokri.
Ružno vrijeme uvijek otkrije neko drugo lice grada. Sumorno, mrko, ozbiljno. Lice koje nikom ne prašta. Kapljice ne pitaju za radno vrijeme, infrastrukturu, kapacitete ni bolovanja. One samo rade jedino što znaju raditi.
A znaju čistit. Znaju prat. Znaju umivat. I znaju otkrit pravo lice grada. Jer, svaki grad ima dva lica.
Nebeska voda se zavukla u antičke pore i oprala šminku ovog grada. A bilo je puno šminke. Barem u očima onih koji ne vole umjetnu ljepotu. Ako išta šta je umjetno može bit lijepo...
Ali kiša, nažalost, neće donijeti čistoću ovome gradu. Čistoća se mora donijeti sama. Inače će nam samo preostati - Šporkica.
