![<p>‘Dočekale su me dvije osobe obučene u crno i s fantomkama na glavi koje su iskočile iz grmlja, to je bilo u dvorištu moje kuće....?, priča nam Marko Jelić</p>](https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2024/07/01/o_27480291_1024.png)
Kad priroda u ruke uzme paletu svih boja, pa da jugu da se razmaše - onda više nikada nećete kazati kako je more plavo.
More je kakvo god zamislite da je.
Kad priroda u ruke uzme paletu svih boja, pa da jugu da se razmaše - onda više nikada nećete kazati kako je more plavo.
More je kakvo god zamislite da je.
Na čas prozirno, onda bijelo, biserno i zlatno, s natruhama zelene i kapi crnog, iz dubine izvuće i dašak crvene, pa je valom preklopi u modrinu, odbije tračak sunca i zažuti se, a onda od trule južine ispiše stih.
Neke boje su s imenom, neke bez njega. Ne treba im. Veličanstvene su i ovako oslikane u plesu mora. More pleše, more diše, more se igra...