StoryEditorOCM
Splitmučna strana šopinga

Je li vam ikad ‘sviralo‘ na izlazu iz dućana? Naša urednica prošla je ponižavajuću torturu; ‘Odakle vam taj novčanik?‘

Piše Olgica Grizelj-Ivić
23. prosinca 2023. - 13:26
SD Sibenik, 090223. Vlatko Mikulandra, izradjuje personalizirane novcanike za sitne kovanice centi, eura.Niksa Stipanicev/Cropix

Ne znam kako se osjećaju oni koji kradu po dućanima, pa ih uhvate na djelu, ali znam kako se osjeća ni kriv ni dužan kad na izlazu sve počne svirati. Sve se glave okrenu i gledaju vas kao da ste lopov, a vi ne znate kako se opravdati. Pomislite kako bi najradije pokazali sve borše, ali opet imate potrebu zaštititi svoju privatnost, jer niste krivi i zašto bi vas itko pretraživao. 

Ovi dana ‘sviram‘ i tamo gdje do sada nisam svirala. Možda su trgovci podigli frekvenciju na onim ‘stupovima‘ kroz koje prolazite kao na aerodromu, ili vam se takuin, neseser ili borša ‘napunila‘, od mobitela, kažu.

I baš sad, kad dućani pucaju od kupaca zađem u Zaru, pokupujem poklone za svoje najdraže, platim i na izlazu sve počne svirati. Šta sad. Zaštitar me sumnjičavo gleda. Kažem mu da nisam ništa ukrala. On me rukom usmjeri prema prodavačici za blagajnom. Kažem joj da mi najvjerojatnije svira novčanik.

- Odakle je novčanik?

- Ma stari, tko zna od kada, ali donosi mi stalne neugodosti.

- Dajte da vidim.

I pružim ženi svoj novčanik, pomalo i uvrijeđena, jer nisam nisam kriva a i to je moja stvar, moja privatnost. Ali, ajde...

- Pa, zar mislite da bih nešto ukrala, pa pogledajte koliko sam sada ostavila novaca u vašem dućanu - pokazujem joj natrpanu najveću Zarinu vreću. ne smijem ni reći koliko je u njoj eura.

- Izvadite kartice da prođem s njim na poništavaču.... uh koliko ih je...

Izvadim ih, ona prođe s njim negdje iza pulta.

- Evo sad ćete biti mirni bar mjesec dana, veli mi.

- Ma je, čini vam se, sad ću opet zvoniti u Muellera i Spara, garant.

- Jel‘ to naš novčanik?, pita zaštitar.

- Ma kakvi naš, to je iz vremena kad su se radile fine stvari, kaže prodavačica.

I pusti me zaštitar, ali ipak još jednom mojim novčanikom prođe između onih opasnih aerodromskih stupova.

- Možete, kaže. 

On meni da mogu, bez isprike. Izađeš k‘o osumnjičeni i onda sa strahom uđeš u sljedeći dućan. U Tommyja sam svirala dokle god nisam izašla iz samoposluge. U Špara kod trogirske stanice su blagajne toliko blizu izlazu, da sviram kao da je uzbuna uz objašnjavanje da nisam ništa uzela.

Jedna prodavačica me već davno savjetovala da razvalim novčanik i nađem čip koji je negdje skriven. Druga da ga bacim. Žao mi, jer, kako reče ona u Zari, takvi fini se rijetko i izrađuju. Proći će i ova gužva, a nakon ovih blagdana neko vrijeme ga ionako neću imati razloga nositi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
28. studeni 2024 02:07