Jutros smo se smijali da smo još pet godina mirni i, evo, sat-dva nakon, vi dolazite – govori nam Anđelko Matković, 47-godišnji stanovnik Kučina dok hodamo užarenim asfaltom prema crkvi sv. Petra, smještenoj na samom vrhu mjesta.
Cvrčci doslovno vrište, što stvara dodatnu nervozu i osjećaj da je toplije barem deset stupnjeva nego što uistinu jest, a onaj miris paljevine koji smo osjetili prije točno dvije godine još uvijek ne izlazi iz nosa, zapravo mozga, ili podsvijesti, ni sami nismo sigurni o čemu se ustvari radi.
Kao da ugledate žvakaću gumu koju ste voljeli u djetinjstvu i u ustima se pojavi blag okus te slatko-kisele kombinacije. Tako je i s Mravincima i Kučinama, samo bez slatkoga.
Tom osjećaju dodatno pridonosi pogled na suha i izgorena crna drveća koja bi...