Prije nekoliko dana sjedim na kavi s prijateljicom Anom. Kroz ćakulu me pita kakva sam da odem s njom u srijedu u 6 sati ujutro na jogu. Organizam mi se isti čas šokira od same pomisli od ranojutarnjeg dizanja jer poznata sam spavalica, ali odlučim prihvatiti poziv, izaći iz "komfor zone" i vidjeti kako je to vježbati u ranu zoru.
Sinoć navijam tri alarma, u razmaku od pet minuta, za svaki slučaj kako ne bi propustila vježbanje. Dižem se na jedvite jade, trljam oči i oblačim se, prostirku stavljam pod ruku i s prijateljicom hrabro krećem put Bačvica.
Grad spava, nigdje nikoga, samo uočavam djelatnike "Parkova i nasada". Na Bačvicama druga priču, spokojni mir i tišinu, prekida nam grupica turista koja završava svoj večernji izlazak, u zadnji tren im je na pamet pala...