Potresne tragedije obilježile su hrvatsku književnost, ali ne po vještini pisanja žanrovskih drama, po uzoru na grčke nenadmašnike Eshila, Sofokla ili Euripida, već po broju književnika na broj stanovnika što su preko reda, prerano, bolešću, likvidacijom ili nesretnim slučajem nestali iz svojega života i ovoga svijeta. No, ne i iz književnosti…
Tragedija se, u preraspodjeli dramskih momenata, u helenističko doba isprva bila odvrtjela u glavi dramatičara, eda bi se tek poza tim, nakon zapisa, pokusa i igranja bila dogodila i među amfiteatarskom kamenom skalinadom uzdignutom ponad u zemlji ukopane pozornice; tragedija, ovdje kod nas – dogodila se unaprijed… Pjesnik Josip Pupačić – dobri naš, u zagrljaju hipokoristika: dragi Bepo – nije imao preveć izbora; u stvarno...