Napravila sam ovo zato što mi je prekipjelo, eto! Nisam valjda trebala čekati da netko strada, ne daj Bože, pogine, pa da onda svi poslije kukamo kako je trebalo ovo, trebalo ono. A trebalo je samo nacrtati jednu malu, običnu zebru.
Riječi su to Pločanke, za ovu prigodu anonimne, koja je zbog crtanja zebre, odnosno improviziranog pješačkog prijelaza u Ulici Vladimira Nazora, jednoj od najprometnijih ulica u Pločama, dobila kaznu u iznosu od 260 eura. Plus troškovi prekršajnog postupka.
Ulica Vladimira Nazora njezina je ulica. U njoj živi njezina obitelj, njezina djeca, kao i brojne druge obitelji, deseci druge djece, koja na putu do škole moraju prijeći cestu. Bez zebre. Jer zebre nema već blizu godinu dana. Otkako su u ulici počeli radovi. A u hrvatskim ulicama, pa tako i u pločanskim, vazda su neki radovi.
Znak je, istina, i dalje tu. Prometni znak koji vozače upozorava kako se približavaju dijelu ceste na kojemu se nalazi pješački prijelaz. No, pješačkog prijelaza nema.
- Mislila sam da će pješački biti vraćen čim radovi budu gotovi, ali znate kako to ide kod nas, radovi se oduže, a da nitko ne zna zašto i kako, niti građane itko pita kako im je - kaže nam Pločanka, koju smo kontaktirali zahvaljujući kolegama s portala Ploče Online.
Pokazuje kaznu. Da nije žalosno, bilo bi smiješno. Grb Republike Hrvatske u gornjem lijevom kutu ukazuje na ozbiljnost. Tu su i klasa i urudžbeni broj. A tu je i pozivanje na članak 234. Prekršajnog zakona.
Okrivljenica, navodi se u obrazloženju kazne, dana 26. veljače 2024. godine pred kućnim brojem 27 u Ulici Vladimira Nazora u Pločama na kolniku je, gdje se nekoć nalazio obilježeni pješački prijelaz i gdje postoji vertikalna signalizacija, odnosno prometni znak koji ukazuje na postojanje pješačkog prijelaza, sama, crnim sprejom, neovlašteno iscrtala horizontalnu oznaku improviziranog pješačkog prijelaza preko kolnika, čime je počinila prekršaj iz članka 14. stavka 2 Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
Ukratko, kriva je što je nacrtala zebru tamo gdje zebre nema, a gdje bi trebala biti. Učinila je ono što su od lipnja prošle godine propustile učiniti sve gradske, županijske i državne institucije zajedno, te je tako, smatra Gospođa iz gornjeg lijevog kuta, ugrozila sigurnost građana Ploča zbog čega je, bestidnica, kažnjena s 260 eura, plus troškovi prekršajnog postupka u iznosu od 13,27 eura.
- Vraćala sam se malim djetetom iz ljekarne i umalo smo nastradali jer smo prelazili cestu tamo gdje je jedino i moguće prijeći cestu u našoj ulici - govori Pločanka.
Tragediju je za dlaku izbjegla, a srce joj je lupalo sto na sat. Išlo je poput automobila koji je umalo naletio na nju i njezina trogodišnjeg sina.
- Dugo se to vremena u meni kupilo, a u tom trenu mi je stvarno bilo prekipjelo. Otišla sam po sprej i u deset minuta iscrtala zebru na koju čekamo skoro godinu dana - prepričava.
Policajci je nisu trebali tražiti, sama se prijavila. Dobra večer, uhapsite me, nacrtala sam pješački prijelaz.
- Muž mi je rekao, dobro što si zebru nacrtala, ali što si se prijavila, to ne mogu shvatiti - smije se zločinka.
Policajac je brzo došao. Dobar neki čovjek. Neugodno mu je bilo.
- Rekao je da će napraviti zapisnik pro forma. Čak mi je pohvalio zebru, rekao je da mu je baš dobra - otkriva okrivljenica.
Kad ono, šok. Kazna i globa. Nedostaju samo lisičine. Da je državni plin davala u bescjenje, bolje bi prošla.
- Žalit ću se, naravno da hoću, ne pada mi na pamet platiti - rezolutno će.
Pločani, kako saznajemo, to neće ni dopustiti. Skupit će novac. Naći će se, kao što se uvijek nađe. No, što će biti sa zebrom, važnije je pitanje, jer zebre, naime, opet nema.
- Ja sam je navečer nacrtala, a oni su je ujutro uništili. Došli neki radnici u pet do osam i razbiše i nju i asfalt. I kako tada, tako i sada, ni ceste, ni pješačkog prijelaza - kazuje delinkventica.
Pokazuje i fotografije. S njezina prozora sve se vidi. Došli ljudi sa žutim prslucima, bio i bager, razrovali asfalt, stavili novi sloj crnila i otišli. Kad ih ponovo vidite, možete im se nadati.
- U Gradu su mi rekli da sam se trebala strpiti još samo jedan dan i da bi sve bilo u redu - veli zlica.
A ona je strpljivo čekala od lipnja. Slušala škripu guma i strahovala za djecu koja idu u školu. I u park, na igralište, jer pješački prijelaz kojeg nema i tome je služio.
- Nakon što sam i sama umalo stradala, shvatila sam da čekanje više nema smisla. Odlučila sam da se više neću skrivati te sam stvar uzela u svoje ruke - ponavlja.
Građani su uz nju, daju joj podršku. Čestitaju joj na odvažnosti, i sami bi, samo da se usude, tako. A njoj nije do priznanja. Još manje do slave. Ona bi samo zebru. Jedan mali, obični pješački prijelaz. Od Gospođe iz gornjeg lijevog kuta ništa njoj više ne treba.