Andrej Plenković nikad nije bio u Dugom Ratu. Niti itko od njegovih ministara. Ili šefova tajnih službi. Ma ni neki ćato iz Zagreba nije bio. Niti Frka-Petešić. Nitko. Nema tamo, procijenili su, ičeg vrijednog spašavanja. Premalo je to glasova. Uostalom, da je išta tamo vrijedilo, odavno bi bilo spašeno.
A u Dugom Ratu, da je premijer bio, vidio bi, da čita išta drugo osim onog što mu serviraju, znao bi, zatočeno je nekoliko tisuća hrvatskih građana. Njih, da budemo sasvim precizni, 3338. A bilo ih je i nešto više, ali su pomrli. Razboljeli su se i otišli u stan Božji bez da su ikad dobili priliku saznati jesu li imali šansu preživjeti.
Jesu li? Nisu. Zvuči grubo, ali je tako. Hrvatska nije država jednakih šansi. Smrt u Dugom Ratu nikoga ne zanima. A život još...