Drastično jest, ali uvjeravam vas - i čvrsto stojim iza toga - da je borba za fizički i duhovni spas svakog ovisnika o drogama i u ovim našim, najkonkretnijim, okolnostima svojevrsna borba protiv fašizma!
Možda to na prvi pogled nije ni razumljivo ni prihvatljivo, može sličiti i na nekakvo razmetljivo politiziranje, ali teški problem o kojemu se radi zahtijeva i teške riječi, traži jasno upozorenje svima u ovisničkoj drami - od ovisnikovih roditelja i susjeda, preko policajaca, sudaca i liječnika, do najvažnijih vladinih instanca i ureda - da se u toj borbi za spas nikad, ali baš nikad, ne smije posustati niti ići prijekim putem ili linijom najmanjeg otpora. Krajnje je vrijeme, barem ja tako mislim, da se to krikne glasno i s kakvom-takvom šansom za rezultat...