stdClass Object
(
[id] => 1252926
[title] => Naš kritičar donosi svoju listu domaćih pop-rock albuma godine: ‘Najboljeg mnogi od vas nisu ni čuli, a krajnje je i nikad bolje vrijeme za to...‘
[alias] => nas-kriticar-donosi-svoju-top-listu-domacih-pop-rock-albuma-godine-najboljeg-mnogi-od-vas-nisu-ni-culi-a-krajnje-je-i-nikad-bolje-vrijeme-za-to
[catid] => 262
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Izbor pop-rock albuma godine sve je manje realan prikaz njezinih vrhunaca. Glavne stvari ionako se događaju preko "singlova" odnosno video premijera na YouTubeu. Ove godine tu se posebno vještim pokazao Grše. Triljski reper širokog spektra imao je trostruki ulaz na Billboardovu top-ljestvicu Croatia Songs kojom - suprotno naslovu - caruju kraljevi i kraljice srpskog trapa. Najprije sa starim megahitom "Highlife", potom s "Mambom", a najbolje se nedavno pozicionirao - kao treći - s klupskim bangerom "Sip".
Tri prodora na Billboardovu listu - mislim da ih toliko u 2022. nije imao nijedan drugi hrvatski izvođač. A na nju je Grše ušao i u jednoj kolaboraciji s Hiljsonom Mandelom. Objavio je još i "Sin City" i "Sve za gang", pjesme posve različitog timbra povezane efektnim prijelazom u zajedničkom video singlu sa svojevrsnom A i B stranom.
---
---
Vojko V. odgodio je predstavljanje već gotovog albuma odlučivši se također za postupno "nabrajanje" njegovih udarnih brojeva na YouTubeu. Uostalom, postpandemijsku koncertnu groznicu ljetnih večeri valjalo je potpaliti novim gorivom. "TT33", "Evo me opet" i "Saborska penzija" toliko su upečatljivo vizualizirane pjesme da se redatelja Rina Barbira ima smatrati njihovim koautorom, ne samo "ilustratorom", budući da je video singl ionako primarna platforma njihova predstavljanja.
Kako sam u Vojkovoj studijskoj manufakturi ranije ove godine preslušao još materijala s albuma, uvjeren sam da bi se ovaj našao pri samom vrhu moje liste najboljih, samo da je izašao kad je bilo planirano.
---
---
No, "Grše je genijalac, Vojko doktor...", kako je u jednom podcastu rekao veteran Stoka, i oni bolje znaju kojoj strategiji pribjeći, ali bila bi šteta da u rekapitulaciji 2022. ostanu nespomenuti samo zbog banalne činjenice da nisu nabacali pjesme na "gomilu". Ili ona nije u formi albuma, nego EP-a, kao u slučaju (ose)bujne i vrlo zabavne "Džungle" splitskog TTM-a ili bedroom pop zbirke Frana Vasilića, "The Very Last Thoughts on Earth".
Sad kad smo to apsolvirali, možemo se posvetiti onima koji su ipak objavili vrijedne albume. Meni uvjerljivo najboljeg mnogi od vas nisu ni čuli, a krajnje je - i nikad bolje - vrijeme za to:
---
---
1. Ivan Grobenski - APOCALIPSTICK
Koprivnički kantautor Ivan Grobenski (29) na sceni je više od pola svojeg života, reklo bi se da je bio vunderkind. Okušao se u više bendova, a onda je solistički izvodio radikalne stilističke zaokrete iz albuma u album. Prethodni "Siromahi i lazari" bio je podravski dark-etno, da bi kapitalac "Apocalipstick" iznenadio kao njegovo najradiofoničnije izdanje. Stihovi Ivana Grobenskog ni ovdje nisu ništa manje "darkerski", no isključite li u mozgu centar za "lyrics" ostaje glazba koja bi kao pozadinski ambiental savršeno nalegla u interijer svakog ambicioznijeg lounge bara, odnosno hipsterskog kafića: lo-fi, jazz, soul, funk...
Iako je naslov jedne od pjesama "It‘s Called Anxiety" ("To se zove anksioznost"), ona je čisti glazbeni antidepresiv, jednako kao i naslovna skladba koja je ujedno i zaključna. Uvodna "Mental Health Customer Suport" samim naslovom dobro opisuje glazbeni učinak albuma a la Normabel, iako će u njezin tekst biti ugrađen i morbidni savjet "korisničke službe za mentalno zdravlje" da bi, ako gubite razum, u krajnjem slučaju morao pomoći - metak.
---
---
Teško se odlučiti, jer "Apokalipstick" nema lošeg mjesta, ali kao osobnog favorita istakao bih "Lo-Fi Girl Felt Cute". Tu su i delikatna "Memories", kao i "Community", nešto žešći "Gun"... Grobenski će cijeli paket nazvati "seksi funk mjuzom o apokalipsi", a naslov i "naslovnica" njegovog četvrtog albuma kao da prizivaju "Doživjeti stotu" Bijelog dugmeta: "Budite vječni, lijepi, feš (...) proteza duši, make-up na leš..."
Od ovog šampionskog albuma dijeli vas samo par klikova na YouTubeu - šteta je ne uložiti tako mali napor da bi vam se otvorio u svojoj zastrašujućoj ljepoti.
Kao "bonus" i savršen pečat na kraju godine Grobenski je lansirao božićni singl "Happy for Christmas". I ponovno: na nježni blagdanski glazbeni vez - koji vuče na "late night" klavirske balade Toma Waitsa ili "Into My Arms" Nicka Cavea - ide posve netipičan tekst u kojem "Kevin is home alone again", "friday is black every week", ali pokloni naručeni preko eBaya ne stižu na vrijeme pa "everybody weeping as Mariah Carey singing"... Naklon do poda, kolega Grobenski! (Čovjek je, naime, i novinar.)
---
---
2. ST!lness - KOCKA JE OKRUGLA
Nakon deset godina hibernacije splitsko-zagrebački crossover bend ST!lness objavio je svoj četvrti i najuvjerljiviji album. Kakve li rock-rap-reggae-itd. brijačine! Sluša se napeto od početka do kraja i ne znate biste li radije plesali ili pozorno slušali izvrsne tekstove Ivana Jurića Yurija. Pa, dobro, gdje si bio dosad?! - dođe vam da ga upitate. Reklo bi se da je napokon odustao od uzaludnog čekanja "prvog svjetskog mira" kojeg spominje na kraju dramatičnog intra "Feniks", e da bi odmah na početku hitoidne "I dalje" posredno odgovorio: "I dalje na nogama sve ove godine, osmijeh oko glave dok i dalje boli me (...) Dalje se giban dok pivan i sviran (...) I dalje se ne dan u tupila siva".
---
---
"Kocka je okrugla" doista je daleko od ikakvog tupila i sivila - čista pamet i energija s vrlo mobilizatorskom ritam-sekcijom, uz moćnu gitaru Ante Ljubičića. Može i u lektiru i na top-liste. Čak i kad u pjesmi "Ništa" poruči da "ništa je puno bitnije od praznih priča bez pokrića, ova pisma ne govori ništa..." zapravo okreće pilu naopako jer u njoj kaže jako puno. Na cijelom albumu ni u jednom versu nema ničeg ispraznog.
---
---
3. Edo Maajka - MOĆNO
Kad smo već mogli naslutiti da neki novi "klinci" preuzimaju dominaciju - što tržišno gledano nije teško potkrijepiti - 20 godina nakon prvijenca Edo Maajka objavit će album koji već svojim naslovom izravno šalje poruku o tome kako zvuči. Nakon privremenog okretanja klasičnom instrumentariju i živoj svirci Edo ponovno ima programirani klupski "dobar vajb" koji će u tako naslovljenoj uvodnoj pjesmi oraspoložiti "čak i Krizni stožer". "I Like To Dance" nastavlja u istom tonu, uz neodoljivu asistenciju poslovično duhovitog Vojka...
---
---
Maajka je brend uz koji se rado lijepe regionalne zvijezde, a Coby, koji mu se uz Dina Šarana pridružuje (autorski) u pjesmi "Svaki čovjek", svakako je jedna od najvećih. Suradnjom s njim Edo pokazuje da nema predrasuda prema prvacima probitačne trap scene. Uz ovu stvar, najdomljivija je zaključna "Moj put" s gostovanjem Rade Šerbedžije za nezaboravan kraj. "Uletio" je na album i Alejuandro Buendija (Saša Antić), a na "Suncu" pjevačku dionicu ima Marko Louis, sin pokojnog Louisa seniora kojeg je Vojko V. onako efektno semplirao u refrenu "Evo me opet". Sve je to savršeno producentski upakirao stari Maajkin suradnik Koolade. Naravno, Edini tekstovi i dalje su ozbiljna poezija, mnogo zrelija od testosteronskih brijačina za najmlađu (t)repersku publiku. Melem za ove stare uši.
---
---
4. Darko Rundek & Jazz orkestar HRT-a - ZA VAŠU POSLJEPODNEVNU RAZONODU
Rundek stari najbolje od svih novovalnih zagrebačkih ikona, naročito izmještenog mitološkog bića Johnnyja s njegovim nesnosnim "Kavernom". I dalje autorski i koncertno živahan, još 2019. bio se na pozornici upustio u elegantnu, šmekersku reinterpretaciju svoje ostavštine uz asistenciju Mirona Hausera na čelu Jazz orkestra HRT-a. Koncert iz MSU-a "ponovljen" je kasnije i na "Sunčanoj strani Prisavlja", da bismo sad napokon dobili fino produciranu studijsku verziju, bez Rundekova tradicionalnog falšanja uživo, kao dokaz da s godišnjim rang-listama ne treba žuriti.
---
---
"Za vašu posljepodnevnu razonodu" objavljen je 16. prosinca, kasno da bi upao na ijednu drugu koju sam vidio do pred sam Badnjak, ali taman na vrijeme da bude savršen za posljepodnevnu razonodu nakon božićnog ručka; bolje nego neki doslovni božićni album.
---
---
5. Bobsi - PRIČE ZA MALU DJECU
Kakvog li ugodnog iznenađenja s početka prosinca! "Priče za malu djecu" djelo su splitskog repera Bobsija (Vicko Boban), koji je s bendom Ruganje bio stekao "underground" ugled još početkom 2010-ih, a u čijim se pjesmama na YouTubeu može čuti zametak onoga što su do danas monetizirali neki poznatiji pripadnici žanra. Ovaj treći njegov album ipak nije za malu djecu, pa niti za adolescente kojima se obraćao na prvijencu "Aligator kornjača" (2014.).
Život ga je u međuvremenu malo dekoncentrirao, e da bi se nakon "tranzicijskog" albuma "bobsi2018" vratio s deset pjesama (na kanalu Gršinog Blockstar Digitala) od kojih se nijednu ne preskače, ali posebno valja istaknuti uvodnu "Daleku obalu", najavni singl "Poleti" i zaključnu "Empatiju", u kojoj mu se kao pjevač i koautor teksta vrlo efektno pridružio mladi pulski kantautor Dino Popović Popka.
---
---
Ne, to više nisu naslovi poput onih s prvijenca - "Nemoj ostat trudna", "Pleši, kujo", "Gun u džepu", "Bad+Mad"... - iako se na njih dijelom naslanja "Bobsi.com", s razoružavajućim versom: "J... bi ti curu, da ne izgleda ka General Woo".
Ovo su sad priče zrelijeg mladog čovjeka koji itekako zaslužuje da ne bude "most underrated rapper", kako je napisano u jednom komentaru na YouTubeu. Pogotovo zato jer je njegove nove pjesme u vrlo komercijalno ruho odjenuo prezaposleni producent Lockroom (Mihovil Šoštarić).
---
---
6. BluVinil - ZNA LI ITKO TAJNU SRCA
Momci iz šibenskog BluVinila otvorili su album sa zapravo idealnom "odjavnom" temom "Lika" koju zaključuju razdraganim zborskim pjevanjem za animiranje publike na koncertima. Odmah nas čvrsto zgrabe svojim nepodnošljivo "lakim" plivanjem u retro-popu, e da bi odmah nakon ove "pjesme ceste" dodali gas u "Herojima", ne posustajući ni "U predgrađu" ili "Zasjedi".
---
---
"U tvojoj sobi" donosi smiraj samo na početku, e da bi efektno rasla do svojeg kraja i tek potom slijedi prva "prava", široka balada - "Sve što sam bio". I tu smo već prešli pola albuma, bez imalo popuštanja koncentracije.
Matej Nakić dotad je i kao autor i kao pjevač već dokazao da može još bolje nego na zaraznom prvijencu "Apaši", a tako će nastaviti i do naslovne pjesme na kraju albuma, zavodljivo "fudrane" zvukom orgulja. A sad slobodno sve ovo na "repeat"!
---
---
7. L.H.D.: OFF THE GRID
Trojac iz upokojenih sisačkih The Bambi Molestersa - Lada Furlan, Hrvoje Zaborac i Dinko Tomljanović - na albumu "Off the Grid" nastavlja na najbolji način tradiciju sisačkog surf-rock benda koji je svojedobno bio došao pod radar R.E.M.-ovaca i surađivao s Chrisom Eckmanom iz The Walkaboutsa, postavši respektabilna hrvatska rock reprezentacija na svjetskoj sceni.
---
---
Želite li još takvih blagotvornih starinskih instrumentala, ove s albuma L.H.D.-a možete uzimati bez recepta u neograničenim količinama, bez straha od nuspojava. "Off the Grid" mi "dojde ka likarija".
---
---
8. Boris Štok - 3
Riječki kantautor iz nekadašnjeg benda Quasarr nastavlja isporučivati slojevit i profinjen pop na svom trećem albumu, u plodonosnoj suradnji s Darkom Terlevićem iz The Siidsa kao koautorom i producentom. Nakon intra "2‘22" odmah je nanizao tri prethodna singla - "Još jednom", "Jesmo li jedini" i "Netko poput nas" - ali intenzitet ne opada ni s "Toliko" i naročito "Gdje prestajem ja i počinješ ti", da bi onda naglo zaronio u "bonacu" minimalističke reinterpretacije vlastite stare stvari "Zaboravi".
---
---
Ne zadugo, jer slijedi "Za nas", koja ravnopravno konkurira udaranim brojevima s početka, možda ih i nadjača. A za sam kraj albuma "3" Štok se usudio obraditi "Jesus To A Child" Georgea Michaela, uspijevajući to opravdati interpretacijom i impresivnom orkestracijom. Odvodeći izvornik iz vrlo intimističke atmosfere do dramskih vrhunaca svojim uvijek sigurnim, snažnim vokalom.
---
---
9. J.R. August - STILL WATERS
Nikola Vranić a.k.a. J.R. August nastavlja svoj konceptualni niz. Nakon "opasnih" i "mutnih" voda odnosno albuma "Dangerous Waters" i "Murky Waters" (naknadni "zbroj" ranijih EP-a) zašao je u naslovne "mirne" - a zapravo vrlo dramatične - na biblijskom albumu "Still Waters".
Posljednji koncert zbog kojeg sam išao u Zagreb prije pandemije odnosno potresa bio je njegov odličan nastup u Hrvatskom glazbenom zavodu, koji je dobio i doličan tonski zapis. Nijedno od navedenih izdanja nisam stigao kritički dostojno valorizirati i sada koristim priliku da J.R. Augusta - meni jedno od najugodnijih iznenađenja na domaćoj sceni u zadnjih pet godina - smjestim gdje spada.
---
---
A opet, iako ovaj njegov ambiciozni projekt ima impresivnih momenata, kao cjelina počinje zalaziti u manirizam. Na idućem albumu morao bi J.R. August ili svemu dodati snagu velikog zbora i simfonijskog orkestra, pa dotjerati taj manir do kraja da se sve ruši, ili realizirati najavljeni album na hrvatkom s nekim inovacijama u zvuku, da nas zaokupi nečim novim. Ne mora uraditi radikalan zaokret kao Ivan Grobenski, ali bi se na neki način morao izmaknuti iz - predvidivih voda.
---
---
10. Sleepyheads - WE‘RE OK (i drugi...)
Najteže je kad morate zaključiti listu, a toliko je još albuma koji bi se zasluženo mogli naći na njoj. Izbor je nužno autorski - bez glumatanja "objektivnosti" dopustio sam osobnim preferencijama da me vode pri rangiranju.
Evo stoga, pod 10, još albuma koji su mogli "uletjeti" negdje poviše, a eto nisu, neki samo stoga što su žanrovski bliže jazzu ili etnu nego pop-rocku odnosno (t)rapu kao danas dominantnom žanru, a izvrsni su (Chui, Elvis Stanić Group, Veja...). Prvi među njima je onaj kojeg bih po vlastitim kriterijima najprije pozicionirao na top 10, a ostali nisu međusobno rangirani.
---
---
Sleepyheads – We‘re OK
Tidal Pull – Uvod u promatranje cvijeća pri punoj brzini
Izbor pop-rock albuma godine sve je manje realan prikaz njezinih vrhunaca. Glavne stvari ionako se događaju preko "singlova" odnosno video premijera na YouTubeu. Ove godine tu se posebno vještim pokazao Grše. Triljski reper širokog spektra imao je trostruki ulaz na Billboardovu top-ljestvicu Croatia Songs kojom - suprotno naslovu - caruju kraljevi i kraljice srpskog trapa. Najprije sa starim megahitom "Highlife", potom s "Mambom", a najbolje se nedavno pozicionirao - kao treći - s klupskim bangerom "Sip".
Tri prodora na Billboardovu listu - mislim da ih toliko u 2022. nije imao nijedan drugi hrvatski izvođač. A na nju je Grše ušao i u jednoj kolaboraciji s Hiljsonom Mandelom. Objavio je još i "Sin City" i "Sve za gang", pjesme posve različitog timbra povezane efektnim prijelazom u zajedničkom video singlu sa svojevrsnom A i B stranom.
---
---
Vojko V. odgodio je predstavljanje već gotovog albuma odlučivši se također za postupno "nabrajanje" njegovih udarnih brojeva na YouTubeu. Uostalom, postpandemijsku koncertnu groznicu ljetnih večeri valjalo je potpaliti novim gorivom. "TT33", "Evo me opet" i "Saborska penzija" toliko su upečatljivo vizualizirane pjesme da se redatelja Rina Barbira ima smatrati njihovim koautorom, ne samo "ilustratorom", budući da je video singl ionako primarna platforma njihova predstavljanja.
Kako sam u Vojkovoj studijskoj manufakturi ranije ove godine preslušao još materijala s albuma, uvjeren sam da bi se ovaj našao pri samom vrhu moje liste najboljih, samo da je izašao kad je bilo planirano.
---
---
No, "Grše je genijalac, Vojko doktor...", kako je u jednom podcastu rekao veteran Stoka, i oni bolje znaju kojoj strategiji pribjeći, ali bila bi šteta da u rekapitulaciji 2022. ostanu nespomenuti samo zbog banalne činjenice da nisu nabacali pjesme na "gomilu". Ili ona nije u formi albuma, nego EP-a, kao u slučaju (ose)bujne i vrlo zabavne "Džungle" splitskog TTM-a ili bedroom pop zbirke Frana Vasilića, "The Very Last Thoughts on Earth".
Sad kad smo to apsolvirali, možemo se posvetiti onima koji su ipak objavili vrijedne albume. Meni uvjerljivo najboljeg mnogi od vas nisu ni čuli, a krajnje je - i nikad bolje - vrijeme za to:
---
---
1. Ivan Grobenski - APOCALIPSTICK
Koprivnički kantautor Ivan Grobenski (29) na sceni je više od pola svojeg života, reklo bi se da je bio vunderkind. Okušao se u više bendova, a onda je solistički izvodio radikalne stilističke zaokrete iz albuma u album. Prethodni "Siromahi i lazari" bio je podravski dark-etno, da bi kapitalac "Apocalipstick" iznenadio kao njegovo najradiofoničnije izdanje. Stihovi Ivana Grobenskog ni ovdje nisu ništa manje "darkerski", no isključite li u mozgu centar za "lyrics" ostaje glazba koja bi kao pozadinski ambiental savršeno nalegla u interijer svakog ambicioznijeg lounge bara, odnosno hipsterskog kafića: lo-fi, jazz, soul, funk...
Iako je naslov jedne od pjesama "It‘s Called Anxiety" ("To se zove anksioznost"), ona je čisti glazbeni antidepresiv, jednako kao i naslovna skladba koja je ujedno i zaključna. Uvodna "Mental Health Customer Suport" samim naslovom dobro opisuje glazbeni učinak albuma a la Normabel, iako će u njezin tekst biti ugrađen i morbidni savjet "korisničke službe za mentalno zdravlje" da bi, ako gubite razum, u krajnjem slučaju morao pomoći - metak.
---
---
Teško se odlučiti, jer "Apokalipstick" nema lošeg mjesta, ali kao osobnog favorita istakao bih "Lo-Fi Girl Felt Cute". Tu su i delikatna "Memories", kao i "Community", nešto žešći "Gun"... Grobenski će cijeli paket nazvati "seksi funk mjuzom o apokalipsi", a naslov i "naslovnica" njegovog četvrtog albuma kao da prizivaju "Doživjeti stotu" Bijelog dugmeta: "Budite vječni, lijepi, feš (...) proteza duši, make-up na leš..."
Od ovog šampionskog albuma dijeli vas samo par klikova na YouTubeu - šteta je ne uložiti tako mali napor da bi vam se otvorio u svojoj zastrašujućoj ljepoti.
Kao "bonus" i savršen pečat na kraju godine Grobenski je lansirao božićni singl "Happy for Christmas". I ponovno: na nježni blagdanski glazbeni vez - koji vuče na "late night" klavirske balade Toma Waitsa ili "Into My Arms" Nicka Cavea - ide posve netipičan tekst u kojem "Kevin is home alone again", "friday is black every week", ali pokloni naručeni preko eBaya ne stižu na vrijeme pa "everybody weeping as Mariah Carey singing"... Naklon do poda, kolega Grobenski! (Čovjek je, naime, i novinar.)
---
---
2. ST!lness - KOCKA JE OKRUGLA
Nakon deset godina hibernacije splitsko-zagrebački crossover bend ST!lness objavio je svoj četvrti i najuvjerljiviji album. Kakve li rock-rap-reggae-itd. brijačine! Sluša se napeto od početka do kraja i ne znate biste li radije plesali ili pozorno slušali izvrsne tekstove Ivana Jurića Yurija. Pa, dobro, gdje si bio dosad?! - dođe vam da ga upitate. Reklo bi se da je napokon odustao od uzaludnog čekanja "prvog svjetskog mira" kojeg spominje na kraju dramatičnog intra "Feniks", e da bi odmah na početku hitoidne "I dalje" posredno odgovorio: "I dalje na nogama sve ove godine, osmijeh oko glave dok i dalje boli me (...) Dalje se giban dok pivan i sviran (...) I dalje se ne dan u tupila siva".
---
---
"Kocka je okrugla" doista je daleko od ikakvog tupila i sivila - čista pamet i energija s vrlo mobilizatorskom ritam-sekcijom, uz moćnu gitaru Ante Ljubičića. Može i u lektiru i na top-liste. Čak i kad u pjesmi "Ništa" poruči da "ništa je puno bitnije od praznih priča bez pokrića, ova pisma ne govori ništa..." zapravo okreće pilu naopako jer u njoj kaže jako puno. Na cijelom albumu ni u jednom versu nema ničeg ispraznog.
---
---
3. Edo Maajka - MOĆNO
Kad smo već mogli naslutiti da neki novi "klinci" preuzimaju dominaciju - što tržišno gledano nije teško potkrijepiti - 20 godina nakon prvijenca Edo Maajka objavit će album koji već svojim naslovom izravno šalje poruku o tome kako zvuči. Nakon privremenog okretanja klasičnom instrumentariju i živoj svirci Edo ponovno ima programirani klupski "dobar vajb" koji će u tako naslovljenoj uvodnoj pjesmi oraspoložiti "čak i Krizni stožer". "I Like To Dance" nastavlja u istom tonu, uz neodoljivu asistenciju poslovično duhovitog Vojka...
---
---
Maajka je brend uz koji se rado lijepe regionalne zvijezde, a Coby, koji mu se uz Dina Šarana pridružuje (autorski) u pjesmi "Svaki čovjek", svakako je jedna od najvećih. Suradnjom s njim Edo pokazuje da nema predrasuda prema prvacima probitačne trap scene. Uz ovu stvar, najdomljivija je zaključna "Moj put" s gostovanjem Rade Šerbedžije za nezaboravan kraj. "Uletio" je na album i Alejuandro Buendija (Saša Antić), a na "Suncu" pjevačku dionicu ima Marko Louis, sin pokojnog Louisa seniora kojeg je Vojko V. onako efektno semplirao u refrenu "Evo me opet". Sve je to savršeno producentski upakirao stari Maajkin suradnik Koolade. Naravno, Edini tekstovi i dalje su ozbiljna poezija, mnogo zrelija od testosteronskih brijačina za najmlađu (t)repersku publiku. Melem za ove stare uši.
---
---
4. Darko Rundek & Jazz orkestar HRT-a - ZA VAŠU POSLJEPODNEVNU RAZONODU
Rundek stari najbolje od svih novovalnih zagrebačkih ikona, naročito izmještenog mitološkog bića Johnnyja s njegovim nesnosnim "Kavernom". I dalje autorski i koncertno živahan, još 2019. bio se na pozornici upustio u elegantnu, šmekersku reinterpretaciju svoje ostavštine uz asistenciju Mirona Hausera na čelu Jazz orkestra HRT-a. Koncert iz MSU-a "ponovljen" je kasnije i na "Sunčanoj strani Prisavlja", da bismo sad napokon dobili fino produciranu studijsku verziju, bez Rundekova tradicionalnog falšanja uživo, kao dokaz da s godišnjim rang-listama ne treba žuriti.
---
---
"Za vašu posljepodnevnu razonodu" objavljen je 16. prosinca, kasno da bi upao na ijednu drugu koju sam vidio do pred sam Badnjak, ali taman na vrijeme da bude savršen za posljepodnevnu razonodu nakon božićnog ručka; bolje nego neki doslovni božićni album.
---
---
5. Bobsi - PRIČE ZA MALU DJECU
Kakvog li ugodnog iznenađenja s početka prosinca! "Priče za malu djecu" djelo su splitskog repera Bobsija (Vicko Boban), koji je s bendom Ruganje bio stekao "underground" ugled još početkom 2010-ih, a u čijim se pjesmama na YouTubeu može čuti zametak onoga što su do danas monetizirali neki poznatiji pripadnici žanra. Ovaj treći njegov album ipak nije za malu djecu, pa niti za adolescente kojima se obraćao na prvijencu "Aligator kornjača" (2014.).
Život ga je u međuvremenu malo dekoncentrirao, e da bi se nakon "tranzicijskog" albuma "bobsi2018" vratio s deset pjesama (na kanalu Gršinog Blockstar Digitala) od kojih se nijednu ne preskače, ali posebno valja istaknuti uvodnu "Daleku obalu", najavni singl "Poleti" i zaključnu "Empatiju", u kojoj mu se kao pjevač i koautor teksta vrlo efektno pridružio mladi pulski kantautor Dino Popović Popka.
---
---
Ne, to više nisu naslovi poput onih s prvijenca - "Nemoj ostat trudna", "Pleši, kujo", "Gun u džepu", "Bad+Mad"... - iako se na njih dijelom naslanja "Bobsi.com", s razoružavajućim versom: "J... bi ti curu, da ne izgleda ka General Woo".
Ovo su sad priče zrelijeg mladog čovjeka koji itekako zaslužuje da ne bude "most underrated rapper", kako je napisano u jednom komentaru na YouTubeu. Pogotovo zato jer je njegove nove pjesme u vrlo komercijalno ruho odjenuo prezaposleni producent Lockroom (Mihovil Šoštarić).
---
---
6. BluVinil - ZNA LI ITKO TAJNU SRCA
Momci iz šibenskog BluVinila otvorili su album sa zapravo idealnom "odjavnom" temom "Lika" koju zaključuju razdraganim zborskim pjevanjem za animiranje publike na koncertima. Odmah nas čvrsto zgrabe svojim nepodnošljivo "lakim" plivanjem u retro-popu, e da bi odmah nakon ove "pjesme ceste" dodali gas u "Herojima", ne posustajući ni "U predgrađu" ili "Zasjedi".
---
---
"U tvojoj sobi" donosi smiraj samo na početku, e da bi efektno rasla do svojeg kraja i tek potom slijedi prva "prava", široka balada - "Sve što sam bio". I tu smo već prešli pola albuma, bez imalo popuštanja koncentracije.
Matej Nakić dotad je i kao autor i kao pjevač već dokazao da može još bolje nego na zaraznom prvijencu "Apaši", a tako će nastaviti i do naslovne pjesme na kraju albuma, zavodljivo "fudrane" zvukom orgulja. A sad slobodno sve ovo na "repeat"!
---
---
7. L.H.D.: OFF THE GRID
Trojac iz upokojenih sisačkih The Bambi Molestersa - Lada Furlan, Hrvoje Zaborac i Dinko Tomljanović - na albumu "Off the Grid" nastavlja na najbolji način tradiciju sisačkog surf-rock benda koji je svojedobno bio došao pod radar R.E.M.-ovaca i surađivao s Chrisom Eckmanom iz The Walkaboutsa, postavši respektabilna hrvatska rock reprezentacija na svjetskoj sceni.
---
---
Želite li još takvih blagotvornih starinskih instrumentala, ove s albuma L.H.D.-a možete uzimati bez recepta u neograničenim količinama, bez straha od nuspojava. "Off the Grid" mi "dojde ka likarija".
---
---
8. Boris Štok - 3
Riječki kantautor iz nekadašnjeg benda Quasarr nastavlja isporučivati slojevit i profinjen pop na svom trećem albumu, u plodonosnoj suradnji s Darkom Terlevićem iz The Siidsa kao koautorom i producentom. Nakon intra "2‘22" odmah je nanizao tri prethodna singla - "Još jednom", "Jesmo li jedini" i "Netko poput nas" - ali intenzitet ne opada ni s "Toliko" i naročito "Gdje prestajem ja i počinješ ti", da bi onda naglo zaronio u "bonacu" minimalističke reinterpretacije vlastite stare stvari "Zaboravi".
---
---
Ne zadugo, jer slijedi "Za nas", koja ravnopravno konkurira udaranim brojevima s početka, možda ih i nadjača. A za sam kraj albuma "3" Štok se usudio obraditi "Jesus To A Child" Georgea Michaela, uspijevajući to opravdati interpretacijom i impresivnom orkestracijom. Odvodeći izvornik iz vrlo intimističke atmosfere do dramskih vrhunaca svojim uvijek sigurnim, snažnim vokalom.
---
---
9. J.R. August - STILL WATERS
Nikola Vranić a.k.a. J.R. August nastavlja svoj konceptualni niz. Nakon "opasnih" i "mutnih" voda odnosno albuma "Dangerous Waters" i "Murky Waters" (naknadni "zbroj" ranijih EP-a) zašao je u naslovne "mirne" - a zapravo vrlo dramatične - na biblijskom albumu "Still Waters".
Posljednji koncert zbog kojeg sam išao u Zagreb prije pandemije odnosno potresa bio je njegov odličan nastup u Hrvatskom glazbenom zavodu, koji je dobio i doličan tonski zapis. Nijedno od navedenih izdanja nisam stigao kritički dostojno valorizirati i sada koristim priliku da J.R. Augusta - meni jedno od najugodnijih iznenađenja na domaćoj sceni u zadnjih pet godina - smjestim gdje spada.
---
---
A opet, iako ovaj njegov ambiciozni projekt ima impresivnih momenata, kao cjelina počinje zalaziti u manirizam. Na idućem albumu morao bi J.R. August ili svemu dodati snagu velikog zbora i simfonijskog orkestra, pa dotjerati taj manir do kraja da se sve ruši, ili realizirati najavljeni album na hrvatkom s nekim inovacijama u zvuku, da nas zaokupi nečim novim. Ne mora uraditi radikalan zaokret kao Ivan Grobenski, ali bi se na neki način morao izmaknuti iz - predvidivih voda.
---
---
10. Sleepyheads - WE‘RE OK (i drugi...)
Najteže je kad morate zaključiti listu, a toliko je još albuma koji bi se zasluženo mogli naći na njoj. Izbor je nužno autorski - bez glumatanja "objektivnosti" dopustio sam osobnim preferencijama da me vode pri rangiranju.
Evo stoga, pod 10, još albuma koji su mogli "uletjeti" negdje poviše, a eto nisu, neki samo stoga što su žanrovski bliže jazzu ili etnu nego pop-rocku odnosno (t)rapu kao danas dominantnom žanru, a izvrsni su (Chui, Elvis Stanić Group, Veja...). Prvi među njima je onaj kojeg bih po vlastitim kriterijima najprije pozicionirao na top 10, a ostali nisu međusobno rangirani.
---
---
Sleepyheads – We‘re OK
Tidal Pull – Uvod u promatranje cvijeća pri punoj brzini
Izbor pop-rock albuma godine sve je manje realan prikaz njezinih vrhunaca. Glavne stvari ionako se događaju preko "singlova" odnosno video premijera na YouTubeu. Ove godine tu se posebno vještim pokazao Grše. Triljski reper širokog spektra imao je trostruki ulaz na Billboardovu top-ljestvicu Croatia Songs kojom - suprotno naslovu - caruju kraljevi i kraljice srpskog trapa. Najprije sa starim megahitom "Highlife", potom s "Mambom", a najbolje se nedavno pozicionirao - kao treći - s klupskim bangerom "Sip".
Tri prodora na Billboardovu listu - mislim da ih toliko u 2022. nije imao nijedan drugi hrvatski izvođač. A na nju je Grše ušao i u jednoj kolaboraciji s Hiljsonom Mandelom. Objavio je još i "Sin City" i "Sve za gang", pjesme posve različitog timbra povezane efektnim...
