Dvanaest novih pjesama koje stanu u 42 minute i koje smo Mark Mrakovčić i ja snimali godinama, a bend još bolje odsvirao, spremne su za vaše uši, tako je Mile Kekin najavio svoj novi album “Nježno đonom” koji je u petak, u posebnom terminu, ugledao svjetlo dana.
Hajdemo prvo riješiti ovu simboliku vezanu uz objavu novog albuma – 5.5 prije pet popodne. Je li to bilo čisto onako ili…
– U pitanju je podlo korištenje numerologije u promotivne svrhe, redoslijed brojeva šalje subliminalnu poruku u stilu: album koji izlazi petog petog prije pet popodne mora da je za pet. A osim toga se i lako pamti što je, za ovakve ko što sam ja, čiji je hard disk ionako već prepun informacija, važna stavka.
Kad smo već kod brojeva, i u vašem datumu rođenja ima dosta jedinica... Ima li tu nečega, zabavljaju li vas te numerološke stvari?
– Ne, numerologija, horoskopi i slično nisu nešto što uzimamo zaozbiljno. Ali volim se igrati riječima pa me činjenica da mi album izlazi Petog Petog Prije Pet Popodne Puni Ponosom. Predstavlja Pravi Primjer Pravilne Promocije.
’Radim kako mi dođe’
”Nježno đonom”... Dvije pjesme s albuma ste pustili već ranije, za “Malu” vas je inspirirala kći Miša, a za drugu, “Ratnik svjetla”, inspiraciju ste našli u jednoj američkoj seriji. Što je s ostalih deset; čega tu sve ima, o čemu sve pjevate?
– Album je dosta šarolik, teme su isto raznovrsne, od fejk njuza, hejtera, patrijarhata. Bit će, naravno, riječ i o muško-ženskim odnosima. Album zvuči dosta poletno i neopterećeno. Općenito mislim da je ispao puno optimističniji od vremena u kojem je napravljen, a to vrijeme je u mom slučaju značilo kombinaciju nezaposlenosti zbog korone i trauma klinaca zbog potresa. Valjda je optimizam albuma došao baš kao reakcije na sve to...
Prije nekih dvije godine sam počeo raditi na ovom albumu s Mrakovčićem, producentom, multiinstrumentalistom i sada stalnim članom mog benda, koji je dosad potpisao mnoge domaće albume od Lovely Quinces do MORT-a. Tijekom te dvije godine smo snimili 16, 17 pjesama, od kojih se nakon desetak verzija svake od njih 12 našlo na “Nježno đonom”.
Mile Kekin i bend i Mile Kekin u Hladnom pivu – koje su temeljne razlike?
– “Pivo” je u zadnjoj fazi bila petorka, a mi smo šestorka, to je sad prva razlika koja mi pada na pamet. Ovaj bend ima više akustičarskih momenata gdje čuješ harmoniku, klavir i akustičnu gitaru prije nego opet zagrme distorzirane gitare, više je na tragu kabaretskog punk-folka s onim mojim storytelling momentima.
Stilski je ovaj album spoj svega što sam slušao u životu. Od Springsteena, Waitsa do garažnog rocka i punka. Baš sam si dao oduška. Inače je sve po starom, i ovdje sam autor glazbe i teksta, kao i u “Pivu”. Tako da sve u svemu meni nema neke velike razlike: Držim mikrofon u ruci i pjevam svoje pjesme kao i do sada.
Neki koncerti od kada ste ste se “odmetnuli” iz Hladnog piva su iza vas... Sigurno je uskoro i puno novih pred vama. Kakav je koncertni plan za nadolazeće razdoblje?
– Do kraja ljeta imam dogovoreno nekih dvadesetak koncerata, većinom festivala, a kad publika nauči gradivo, vjerojatno ujesen, planiram samostalne koncerte u svim većim i manjim gradovima. Čeka me ukratko još jedno fino klimatizirano ljeto u kombiniranom vozilu.
Ovo vam nije prvi solo album, već zapravo treći; vi ste već odavno pokazali da imate potrebu, recimo to tako, glazbeno se tu i tamo osamiti od benda. Istina, bili bi to uvijek paralelni projekti, a ovo je ipak konkretniji, stalniji, da ne kažemo trajni odmak. Je li bilo momenata da ste pomislili što vam je to odvajanje uopće trebalo? Ipak, koliko god bili poznati i priznati glazbenik, novi teren uvijek je skliskiji...
– Nemam problem sa skliskim terenom. Najgore što ti se može dogoditi je da padneš. Puno mi je gore od straha stajati nezadovoljan na mjestu. Nakon toliko godina počinješ cijeniti adrenalin koji dolazi time što nešto radiš prvi put. Dok sam bio član Hladnog piva gledao sam da moji solo projekti ne zvuče previše nalik mom matičnom bendu, a sada radim kako mi dođe.
Stoga na ovom albumu ima nekoliko pjesama koje bi mogle proći i u repertoaru “Piva” i s time nemam problema. Ne mislim se distancirati od ičega što sam dosad napisao. Na neki način će i novi album, ali i budući koncerti biti spoj dva repertoara. Izvodit ću pjesme iz svih perioda moje karijera birajući pritom pjesme koje mi sada najbolje stoje.
Zamjeraju li vam neki fanovi benda što ste otišli?
– Nisam stekao takav dojam. Prije više od godinu dana sam rekao momcima da napuštam bend, nakon 35 godina, imali smo lijepu oproštajnu turneju i krenuli različitim stazama. Svi fanovi koji su nas htjeli vidjeti imali su priliku. Oni koji će uz novi materijal htjeti čuti i neke stare pjesme i dalje imaju priliku čuti me i vidjeti, samo u malo drugačijem muzičkom okruženju.
U svačemu ste se vi, kada je umjetnost u pitanju, oprobali i zapravo su uvijek komentari bili super... Relativno nedavno ste predstavili slikovnicu, ranije ste i glumili u nekoliko serija, filmova... Imate li u tom segmentu nekih neostvarenih želja ili planova, je li bilo kakvih novih glumačkih ponuda…
– Volio bih jednog dana zaplesati u “Plesu sa zvijezdama”, ali to čuvam za kraj, jer bih nakon toga mogao okačiti mikrofon o klin. Više me nikad nitko ne bi ozbiljno shvatio. Volio bih odglumiti nešto u kazalištu, to još nisam radio. Inače sam zadovoljio svoju potrebu za izletima. Trenutno sam opet od glave do pete u muzici, i baš uživam.
Politika? U nju ste se aktivno upustili prije tri godine, a daleko od toga da vas se ona i prije toga, na ovaj ili onaj način, nije ticala i da o njoj niste govorili, pjevali. U Sabor ipak niste ušli, no vaša supruga jest. Što mislite kako biste se vi tamo snašli i koliko biste nakon “saborovanja” imali volje za pjesmom?
– Upustio sam se kako bi zeleno lijevoj koaliciji Možemo pripomogao oko medijske vidljivosti, u tu ekipu vjerujem jer znam te ljude prije nego što su ušli u Sabor i preuzeli vlast u Zagrebu. Znao sam da su cure i dečki od integriteta i na pravoj strani, pa sam pristao da ih kao javna osoba svojom kandidaturom podržim.
Nisam ni sanjao da ću biti tako blizu ulasku u Sabor jer sam se bio kandidirao kao zadnji na listi u mojoj izbornoj jedinici. Vjerujem da bih da sam ušao u Sabor skupio u jednom mandatu dovoljno inspiracije za peterostruki album. Ipak, zadovoljan sam kako je ispalo.
Domaćinstvo i zanimljivije lektire
Što kao profesor engleskog i njemačkog jezika, ali i kao otac dvoje djece, mislite o našem obrazovnom sustavu. Što biste, da možete, mijenjali?
– Nisam dugo u struci, osim, kao što si primijetila, indirektno kao roditelj, ali hajde reći ću ovako: Uveo bih prvo zanimljivije lektire, vjerujem da postoji i kvalitetno, a klincima zanimljivo štivo koje nije napisano prije sto godina. S druge strane bih vratio predmet “Domaćinstvo”, kako se to zvalo u moje doba. Predmet na kojem djeca uče kako ispeći kruh i zašiti si dugme.
Dao bih veću važnost testovima za upis u srednje škole i fakultete, a smanjio važnost prosjeka ocjena. Ok mi je da i klinac talentiran za matematiku treba znati barem nabrojiti tri kompozitora, ali ne znam zašto bi trebao imati pet iz glazbenog da bi imao šansu upisati matematičku gimnaziju.
Mnogima bi sigurno bila baza da im engleski ili njemački predaje – Mile Kekin. Mislite li da ste završili s tom pričom? Kako biste sebe ocijenili u toj ulozi?
– Pa bilo je to nekima i tada baza. Gledaju me na koncertu kako pjevam, skačem i polijevam pivom, a sutradan ih podučavam konjugaciju nepravilnih njemačkih glagola. Mislim da nisam bio tako loš kao učitelj jezika, ali imaj na umu, kad učitelj sam sebe ocjenjuje to je sukob interesa par excellence.