Moj nedavni posjet muzeju osandesetih u Zagrebu i onaj njihov tinel, a posebno kada san se uvalila u one tapecirane fotelje, odnosno kauč, podsjetilo me na to kako su prije izgledali i naši stanovi. Većina ih je bila ka prislikana!
Sićate li se... Ako ste od onih, ka i ja, šta se teško rastaje od starih stvari, uspomena, sigurno imate štakod iz starog stana. Makar kasicu-prasicu Splitske banke na regalu.
Ti regali su bili baš masivni, pa ako si ga tija malo pribacit na drugi zid dnevnog boravka, da ti se možda učini da se nešto prominilo, da imaš novi namještaj, tribalo je više muških ruku za to učinit. Neritko se događalo da koga od aktera, pomagača, sutra i ukoči zbog toga.
– Ajme meni, je l‘ vidiš šta si mi učinila? – drža bi se muž pod bubrizima...