Bilo je to negdje u drugoj polovici devedesetih, kad su Chicago Bullsi rasturali.
Toni Kukoč navratio je u svoj grad i prošetao do Poljane Tina Ujevića, koju smo i onda, baš kao i danas, zvali njezinim starim imenom, sklanjajući ga kao da smo božemiprosti, Slovenci – Cankarjeva.
Dan je bio sunčan i topao, štekati prekrcani, gužva uobičajena. Netko sa stasom džokeja možda je i mogao proći neprimijećen, ali ne i tip koji nikad u životu nije imao potrebu kupiti ljestve, ma čak ni bančić, da bi nešto skinuo s vrha ormara.
Naravno, svi su ga opazili i još naravnije, svi su se pravili da ga ne vide.
Pred stotinama dokonih i anonimnih Splićana za koje nitko nikada nije čuo niti će čuti, jer ni po čemu nisu iznimni i važni, upravo je prolazio jedan od najslavnijih...