Kaže mi jedna gospođa, nakon prošlog retro kutka o krokantu s pira: "Sićaš li se kako bi svit nosija sa sobon i koju kesicu u boršin ili žep da može posli stavit to slatko za doma. Ljudi su bili željni pa bi se ponilo i koju fetu pršuta i sira za sutradan."
Je, istina, prije nije bilo ovih plastičnih kutija koje bi ti pripremilo, nego bi se snalazija sam. Sićan se da je moja mater pripremila kesice ljudima na mome piru, jer bilo je krokanta od Svetoga Duje i rukometne torte koliko oćeš!
Mi smo dica ipak bili najviše od svega, željni igre!
Prijateljica Ariana me je za rođendan iznenadila šugamanon za na more. Zna ona da su meni uspomene drage, trenutci koje čuvamo, slađi od bilo kojeg dara.
A na njemu šta drugo nego slika iscrtane - cingarele! Školica je danas dica...