Imao sam sreću (privilegij?) da sam Nirvanu gledao točno mjesec dana prije negoli je objavljen "Nevermind“. Meni tada nepoznat band nastupio je 24. kolovoza 1991. u Kölnu na "Popkommu“ predstavivši i dio udarnih brojeva s predstojećeg albuma - poput "Smells Like Teen Spirit“ - te obilati dio skladbi s prethodnog albuma "Bleach“. Jesam li tada doživio ukazanje i poput Landaua vrisnuo ono "vidio sam budućnost rock and rolla“? Bogme nisam.
Jer, mada me dojmila pankoidna silina Nirvanina manijakalnog nastupa, u njemu nisam očitao ama baš ništa od onoga što me raspametilo mjesec dana kasnije kad sam prvi put poslušao "Nevermind“. I otkačio na čudesnu smjesu zamamnih pop melodija i silovite svirke, na istovremenu "poliranost“ materijala koji je postao obrazac za bezbrojne alter...