Administratori "fan page" stranice Petra Graše prenijeli su sjećanja splitskog pjevača na neraskidivu glazbenu, prijateljsku, pa i obiteljsku vezu s Oliverom Dragojevićem, kojega se na današnju, 1. godišnjicu njegove smrti, s jednakom nježnošću sjećaju i kolege i nebrojeni obožavatelji.
"Otišao je čovjek koji je obilježio moj život na gotovo svim nivoima. Prvi je prepoznao talenat u meni, prvi uzeo moju pjesmu kao šesnaestogodišnjaku i pokazao mi put put kojim idem i danas.
O našim druženjima i druženjima s njegovim sinovima dok smo bili djeca mogao bih pričati dugo, ali neka to ostane zatvoreno u mojoj riznici dragocjenih sjećanja.
Bez Olivera ja ne bih bio isti. Bez Olivera nitko ne bi bio isti. Danas se odlomio onaj zadnji most koji je spajao Dalmaciju s nekim drugim vremenom, vremenom pjesme, sunca, mora, mog djetinjstva i svega onoga što je on činio svojim glasom, nebeskim talentom, humorom i pojavom koja je postala "svakodnevno dobro ".
Postoje u životu stvari koje jednostavno "postoje" i čine život životom, jutarnja kava, kiša, sunce, Oliver...
Od danas dalmacija više nije ista. Nakon Runjića, Arsena i Borisa na neku drugu binu preselio se i posljednji kralj.... Zbogom, Oliver, i hvala ti i budi miran... Ostavio si nam neprocjenjivo blago, a mi ćemo ga čuvati i dalje se hvaliti svima da smo te imali i da te imamo!'' - izjavio je Petar Grašo.
Grašo se svog i velikog uzora i prijatelja sjetio i na koncertu na Prokurativama, kojim je otvorio ovogodišnji Splitski festival.
"Svaki je koncert jedno putovanje i svaki je kraj jednog puta. Na svakom se sjetim ljudi bez kojih moj put ne bi bio isti.
Bilo ih je dosta i svi su veliki. Jedan je napisao ovu pjesmu, Tonči Huljić.
Drugi čovik je čovik koji je prvi nanjušio moj talenat i da njega nije bilo, ne bi bilo ovoga. Hvala mu za sve, Oliver..." . kazivao je Grašo splitskoj publici, prije nego je ovako otpjevao "Dva put san umra"...