Uzdigle se planine, obgrlile primorje i odijelile ga od Zagore. Upravo kao stih i djeluje život u tom dijelu Dalmacije, gdje je od pamtivijeka hrvatski čovjek od zemlje, škrte, a rodne, odvajao kamen.
A zemlja zna i cijeni trud uložen u nju, pa daje i rađa.
Škrta, rekosmo, ali rodna.
I na takvom tlu rastu ljudi, "pravi ka kolone", čvrsti i silno zaljubljeni u svoj dio svemira. Možeš, kažu, otići iz Zagore, ali Zagora, vjeruj, nikada iz tebe otići neće. U srcu. U misli. U nadi. U pjatu.
E, da, o pjatu vam želimo pričati, o hrani koja je podigla junake, o mirisu bakina ručka, koji nosiš u sjećanju i desetljećima poslije, jasnog kao da je upravo serviran.
I kao što se u svijetu mnogi hvale svojom gastronomijom, tako i mi želimo pokazati da su nekada naši stari od onoga što se...