Argentinac Juan Domingo Peron rođen je 1895. u gradu Lobos. Favoriziranje radničke klase i njegova druga žena Eva Peron pridonijeli su njegovoj popularnosti u domovini. U izgnanstvu je proveo čak 18 godina, a za predsjednika Argentine izabran je čak tri puta - piše National geographic.
Avanturistički duh naslijedio je od svog oca te je većinu djetinjstva proveo u divljini Patagonije. Odlučio se za vojničku karijeru i upisao Nacionalnu vojnu školu. Oženio se učiteljicom Aurelijom Tizon se 1929. godine, koja je nekoliko godina nakon izgubila borbu s rakom.
Kao vojnik je vrlo brzo napredovao te je premješten u Europu kasnih 1930-ih, a u domovinu se vratio netom prije početka Drugog svjetskog rata. Domovinu je našao u rasulu, a ako ambiciozan mladić odlučio je promijeniti situaciju. Stao je na stranu generala Edelmira Farella u borbi protiv tadašnjeg predsjednika Ramona Kastilja. Ubrzo je postao vojnim tajnikom i provođenjem liberalnih reformi stekao povjerenje naroda i postao predsjednikom države.
Naklonost građana stekao je i zahvaljujući svojoj drugoj ženi, koju je narod prozvao Evita. Ona je izgradila uspješnu glumačku karijeru prije nego je upoznala Juana, ali nije izgubila empatiju prema svojim sugrađanima jer je i sama iskusila siromaštvo. Podržavala je radničku klasu i držala emotivne govore, koji su pomogli njenom mužu da dođe do pozicije predsjednika.
Koliko je doprla do naroda svjedoči i da je papa nakon njene smrti primio brojna pisma sa zahtjevima da se Eva proglasi sveticom.
Već u prvom mandatu 1946. godine, Peron se istaknuo kao sposoban političar. Težio je dobrim odnosima sa SAD-om i SSSR-om i zagovarao socijalnu pravdu. Uspješno je riješio nagomilani državni dug i pod državnu vlast doveo banke i željeznice. Njegov drugi mandat obilježila je stagnacija ekonomije, a na popularnosti je dodatno izgubio nakon smrti svoje žene 1952. godine. Oporba je iskoristila narušen ugled predsjednika i ekskomunicirala ga nakon pokušaja legalizacije prostitucije.
Iako je protestirao organizirajući različite sastanke, protivnici su ga ipak svrgnuli s vlasti državnim udarom 19. rujna 1955. godine. Protjeran je iz države, ali je i dalje bio itekako uključen u situaciju u svojoj domovini.
Izbore za predsjednika redom su dobivali kandidati koje je podržavao, a 1973. ponovno se vratio u državu gdje ga je na aerodromu dočekalo tri milijuna ljudi. Za vrijeme njegovog ulaska u državu desničari su napali ljevičare te je u sukobu ubijeno 13 ljudi. Ovo je bio početak borbe za vlast, nakon koje je Huan ponovno izabran za predsjednika.
Iako je uspijevao tenzije u zemlji držati pod kontrolom, u srpnju 1974. preminuo je od posljedica srčanog udara. Pokopan je na groblju u blizini Buenos Airesa, a nakon nepunih 10 godina njegov grob je provaljen. Provalnici su osakatili Juanovo tijelo, odsjekli su mu kosti ruku u znak osude na vječni nemir.
Na njegovoj ideologiji zasnovan je politički pokret peronizam (justicijalizam) koji potiče međunarodnu političku nezavisnost i čvrstu vladu. No, ne smije se izostaviti kako su Juanovom odlukom nacistički zločinci prošli nekažnjeno za svoja djela u Europi. Uz to se njegovu treću ženu Isabel Martinez, koja je za predsjednicu postavljena nakon njegove smrti, povezuje s početkom takozvanog Prljavog rata i krvoprolića u Argentini.