KOMENTAR ZDRAVKA PILIĆAUspjeli smo. Babić je naša nafta i IT sektor, dokazano je i na ovogodišnjem najvećem svjetskom ocjenjivanju vina

Jesmo li uspjeli? Svakako, jer Decanter jest uspjeh. Za one manje upućene, riječ je o vinskom Oscaru, najvećemu svjetskom ocjenjivanju vina, Decanter World Wine Awards 2022., koje je ove godine 19. put održano u Londonu. I na kojem su, kao i već nekoliko godina prije, sudjelovali i naši, Šibenčani i Drnišani, Skradinjani. Srebrnu medalju osvojila su vina Testament Zenit Pošip iz 2018. godine i Testament Pošip iz 2021., a njihov Plavac mali iz 2017. i Dalmatian Dog Babić iz 2018. zavrijedio je i brončanu medalju, piše Zdravko Pilić za Šibenski.hr.

Riječ je o vinariji u švedskom vlasništvu, koju vodi mladi enolog Juraj Sladić, iz poznate vinarske obitelji Sladić iz Plastova. Njegov brat Ante, koji vodi obiteljsku vinariju Ante Sladić Vino, bio mu je najveći konkurent, jer je dobio srebrnu medalju za Plavinu iz 2019., Lasinu iz 2018., Debit Oya Noya iz 2018. i Maraštinu iz 2021. Koja je osvojila čak 94 boda, što znači da joj je falio bod za Decanterovo zlato! Srebro je za svoj Merlot iz 2017. – i broncu za Kalandrun iz 2016. – dobila i drniška vinarija Vizzulin, iza koje stoji Smiljan Reljić, javnosti poznat i kao bivši obavještajac, šef Službe za zaštitu ustavnog poretka, nekadašnjeg SZUP-a.

Sve njih, uz predstavnike uskrsnule šibenske vinarije Vinoplod, koja je dobila broncu za svoj Vrhunski babić i prošek Jakov, primio je – i neka je, zaslužili su – Marko Jelić, šibensko-kninski župan. Kako bi njihovu uspjehu dao i primjereno društveno značenje. I znak da se on cijeni. I da je njihov uspjeh i naš, zajednički uspjeh.

Jer svaki put, pa i onaj od tisuću milja, počinje prvim korakom. A prvi je korak bio prije dvadeset godina, kada je umjesto Marka Jelića na tom mjestu bio jedan drugi župan, pokojni Gordan Baraka. I za čijeg je mandata, prije više od 20 godina, i počeo program poticanja sadnje novih nasada vinograda i maslina u Šibensko-kninskoj županiji.

Zahvaljujući kojem su posljedično i niknuli vinogradi u Jadrtovcu, na kojem su ih podignuli braća Kursan i obitelj Dunđer s vinarom Plenkovićem, pa su poslije njih došli Šveđani, odnosno švedski fond, koji je uz vinograde u Jadrtovcu preuzeo i one na Korčuli, od bivšeg PZ-a Jedinstvo.

Pa se tako financijaš Robert Karlsson, koji vodi tu investicijsku tvrtku – Zhoda Investments AB, prometnuo u vodećega stranog ulagača u hrvatsko vinarstvo. A Testament Babić iz Jadrtovca u jedno od samo dva hrvatska vina – uz kutjevačku Graševinu – koje se može naći na policama trgovina u Švedskoj.

Je li to uspjeh? Svakako. Ali nije došao preko noći. Nego nakon 20 godina. A Šveđani su odlučili ulagati i dalje, te na Korčuli, i ovdje kod nas u Šibeniku, podignuti nove nasade i doći sa sadašnjih 250 do 300 tisuća do milijun butelja babića. Zašto i ne bi kad su zahvaljujući nama, našoj zemlji, tradiciji i pameti – babiću i Juraju Sladiću – došli do Decantera?

Jesmo li uspjeli? Naravno da jesmo. I to ne samo zbog Decantera. Nego i zbog Carlssona. Jer kada se pogleda gdje je on dosad radio i u što je investirao, onda vam nekako bude toplo oko srca. Čovjek nema nikakve veze s poljoprivredom, lozama i vinom, a i ne mora je imati. Ali ima veze s lovom, financijaš je, zna gdje su pare. Radio je u Rusiji, s naftom, u Petrosibiru, pa je poslije radio u IT sektoru, isto tako tvornici novca. A sad je došao kod nas, na Korčulu i Jadrtovac, u neprskanu, organsku poljoprivredu, dobru hranu, vrhunski turizam, hedonizam...

Sve ono o čemu je govorio Baraka prije dvadeset godina, kada je govorio o Istri i Istarskoj županiji i isticao je kao primjer koji treba slijediti. Onda je to bila utopija, danas je stvarnost. To što se nama čini da to ide presporo, drugi je par postola. Ali ni vinogradi se ne sade za jedno pokoljenje. Juraj i Ante su treća generacija vinara, Vizzulin je prezime Reljićeva pradida, a izvrsno vino na Prižbi pravi i Gordanov sin, Filip.