Najčešći uzrok požara su borove šume, taj tzv. alepski bor koji uopće nije poželjan za naše mediteransko područje. Kaže se da je to autohtona vrsta, ali on to sigurno nije, on je donesen na ova naša područja.
Ispod tog bora kaže se da se stvara humus, ali kakav humus, to je zakiseljeno tlo, i kako ispod njega raste hrast crnika (česmina) i ostala makija. Toga sigurno nema. Osim toga, ispod bora nakuplja se veliki sloj iglica, koji je dimna bomba i lako zapaljiva.
Optimalno bi bilo kad bi na ovim područjima bio zastupljen hrast crnika (česmina), planika, mirta. Pa i pinija je daleko bolja i korisnija od alepskog bora.
Kad nastane požar i kad se zapali bor, njegove šiške u vatri pucaju kao bomba i „zasijavaju“ površinu, a zna se znanstveno da jedan bor može proizvesti 25 do 105 tisuća sjemenki, dok je nakon požara mladih borića po hektaru od nekoliko tisuća do milijun.
Učinak alepskog bora negativan je na ostale autohtone vrste. U Izraelu nakon velikih požara koji su prije bili, veliki je dio posađen sa rogačem, koji je otporan na požare.
