Naše vrtove i polja i ovog proljeća ukrašavaju biljke prekrasnih cvjetova i zadivljujućih mirisa, od kojih mnogi mogu, osim ukrasa, postati izvrstan dekorativni dodatak u kuhinji, bilo kao samostalno jelo bilo kao prilog.
Jestivo cvijeće nije novost. Ljudi su već tisućljećima svjesni njegove važne uloge u prehrani i često su ga uključivali u svakodnevne recepte. Stari su Kinezi određene cvjetove koristili u tradicionalnoj kuhinji, a i stari su Rimljani, skloniji estetiziranju jela, šarenim jestivim cvijećem ukrašavali hranu i slastice. Azijci tvrde da je cvijeće hrana za dušu, što potvrđuje i planetarni trend visoke gastronomije, koja ga je prigrlila pogotovo posljednjih godina.
No, jestivo cvijeće treba znati koristiti. Primjerice, cvjetne listiće mirisne ruže uvijek treba ukloniti jer su često gorki. Osim toga, treba poštovati jedno od osnovnih pravila koja i inače primjenjujemo kad je riječ o pripremi hrane, a to je da se koristi samo svježe cvijeće za koje smo sasvim sigurni da nije prskano, dakle, nipošto kupljeno u cvjećarnici, a najbolje je ono koje ste sami uzgojili u vlastitom vrtu ili na balkonu, odnosno ubrali na livadi daleko od zagađivača.
Ako niste od istraživača, avanturista koji rado kroče divljinom, podsjećamo vas na neke vrste jestivog cvijeća koje je najpraktičnije za uzgoj.
Ne govorimo o klasičnim pelargonijama koje cvjetaju na većini naših balkona, nego o njihovim bliskim rođacima – mirisnim pelargonijama. Vrlo su korisne u kuhinji, a lako ih je prepoznati jer imaju snažan i lako prepoznatljiv miris citrusa. Možemo koristiti cvjetove i listiće kao ukras na desertima.
Neke mirisne pelargonije mogu imati miris čokolade, muškatnog oraščića ili jabuke, a njihovo eterično ulje često se koristi kao dodatak ili zamjena za skupa biljna ulja u kozmetičkim proizvodima ili u proizvodnji parfema. Listovi i cvjetovi mirisnih pelargonija mogu se koristiti za pripremu ukusih želea, kolača, rolada, biljnog maslaca, sladoleda, za pripremu cvjetnog ledenog čaja ili mirisnog šećera, jednako kao što šećeru dodajete štapiće vanilije da biste ga aromatizirali.
Cvjetovi imaju blago kiselkast okus i mogu se koristiti za pripremu satata te kao ukras, dok se stabljike mogu upotrebljavati umjesto rabarbare. Cvjetne listove možemo umiješati u jogurt ili poslužiti kao osvježavajuće aromatično predjelo. Ovi cvjetovi su osobito poželjni jer sadrže oksalnu kiselinu poput rabarbare ili kiselice, s tim da ne treba pretjerivati s njihovim konzumiranjem.
Osobe koje imaju probleme s crijevima, kamencima u bubrezima ili boluju od reume ne bi smjele konzumirati gomoljaste begonije. Njezini su cvjetovi privlačni jer su šareni i daju velike mogućnosti u dekoraciji slastica, a izvrsno su osvježavajući u kombinaciji s običnim jogurtom.
Hibiskus je najpoznatiji po svojim cvjetovima iz kojih se priprema aromatičan čaj koji sadrži puno antioksidansa, tako da je savršen prirodni lijek protiv gripe i prehlade.
Iako ga mnogi koriste u zimskim mjesecima kao dobrog saveznika, čaj od hibiskusa još je bolji sasvim ohlađen pa je uz dodatak kockice leda izvrstan ljetni napitak. Cvjetove hibiskusa možemo koristiti u salatama, pri čemu treba biti oprezan da na njima ne bude cvjetnog praha, koji kod nekih ljudi može uzrokovati alergiju, te je zbog toga najbolje odmah ukloniti prašnike. Cvjetovi hibiskusa, koji sadrže puno vitamina C, poznati su kao vrijedna komponenta čaja.
Ružmarin se u kuhinji, osobito u mediteranskoj, najčešće koristi kao svježi ili suhi listići. No, cvjetovi su također jestivi, a kako mogu biti bijeli, ljubičasti ili plavi, mogućnosti njihova korištenja u dekoraciji su izvanredni. Ružmarin je vrlo aromatičan i može ga se dodavati u različita peciva, juhe, jela od mesa i povrća ili u salate. Svježi cvjetići mogu se koristiti kao ukras različitim jelima, uključujući i čokoladne deserte, s kojima se savršeno slaže.
Sve ove biljke uz malo truda možete uzgojiti i sami, pogotovo jer nisu zahtjevne za održavanje.