i žaba digla nogu...Upravitelj braniteljske zadruge o masovnoj sadnji smilja: Takav smo mi narod, zašto se ne rasporedimo? Što je veća ponuda, manja je cijena...

Braniteljska socijalna-radna zadruga Pauk-Čeka iz Imotskog osnovana je u cilju okupljanja hrvatskih branitelja koji kroz zadrugarstvo pokazuju dobar primjer zajedničkog rada.

O uzgoju smilja Agroklub je razgovarao s upraviteljem, Željkom Tomasom čija se Zadruga bavi još i uzgojem kokoši hrvatice, proizvodnjom meda te uzgojem divljeg zeca za lovni turizam.

"Domovinski rat je ostavio velike posljedice kako po čovjeka, tako i po poljoprivredu, no mi smo odlučili spasiti nekoć davno bogato zemljište duhanom i vinovom lozom, a danas bogato prazninom i korovom. Nekoliko tisuća sadnica smilja zamijenilo je šikaru nakon mukotrpng rada i pripremanja tla.

Kako bi izbjegli zatravljivanje, surađujemo s mladom obitelji koja se bavi ovčarstvom, a koja po potrebi pušta ovce u naše nasade smilja kako bi eliminirale travu i korove jer ovce neće pojesti smilje, ali travu hoće, a trava nam ne treba. 

Primijetili smo da smilje najbolje uspijeva na našem području bogatom kršom i kamenitim terenom jer ne trpi duboku zemlju, velike visine i vlagu, a podnosi visoke ljetne temperature i traži jače sunčevo zračenje.

U tom smislu, ovim putem, pozivam i druge uzgajivače smilja na ujedinjenje kako bi zajedno destilirali smilje i slali jedan uzorak ulja za Beograd (gdje je najbolja i najpreciznija analiza), dok se drugi šalje u Francusku. 

Kad se dvije analize precizno poklope i ulje pokaže ekološkim, tada dolazi do kupovine ulja od strane kupca. Isto tako, iskoristi se i drugi dio tekućine od smilja koji služi kao tonik, tako da kada govorimo o smilju, nema bacanja.

Hoće li potrajati val sadnje smilja, ne znamo, al činjenica je da se sadi velika količina smilja, a što nimalo nije dobro, ako se vodimo starinskom izrekom: žaba vidjela di se konji potkivaju, pa i ona digla nogu, jer što je veća ponuda, manja je cijena.

Na žalost, mi smo kao narod takvi da kada netko posadi jednu kulturu i krene mu dobro, tada svi navale na to, umjesto da se rasporedimo i da imamo više uspješnih kultura. Tada nitko ne bi imao problema s prodajom. Tada bi svi prodavali.

Kad dođete u Hercegovinu i zatražite koncesiju ili najam zemljišta kamenjara u svrhu sadnje smilja, vi isto dobijete u vrlo brzom roku bez velike mudrolije ili papirologije, te vam jasno daju na znanje na koliko godina dobivate, po kojoj cijeni najma ili prodaje i to je to, ali kad zatražite u Hrvatskoj koji hektar zaraslog zapuštenog kamenjara i kažete da bi tu posadili smilje ili neku drugu višegodišnju kulturu, naletjet ćete na kočnicu ako nemate imate veze ili političke pozadine.

Na žalost, mi smo ispred branitelja i braniteljske zadruge zatraživali zemljište u Hrvatskoj od vlasnika države i to od više vlada, no nikad ništa nismo dobili", priča Tomas za Agroklub.