Ništa ne veseli kao uspjeh, a kako se postiže, zna Tomislav Čudina (45), maslinar iz Pakoštana. On je od početka ove godine u nepuna četiri mjeseca osvojio dvije šampionske titule, zlato i priznanje “Maslinarsko srce”.
Prvom titulom šampiona okitio se početkom veljače u Maškovića hanu na 7. manifestaciji mladih maslinovih ulja s područja Pakoštana i Biograda. Njegovo maslinovo ulje “Olea Viola” od sorti oblica i leccino (berba 11. listopada 2023.) osvojilo je 99,75 od mogućih 100 bodova.
- Ovaj uspjeh znači mi puno. Motivira me i gura naprid. Biti najbolji u svom mistu san je svakog maslinara. Za mene je ravno osvajanju zlatnog odličja u New Yorku, rekao je tada Tomislav neposredno nakon što je preuzeo plaketu, zlatnu medalju i pehar.
Mjesec dana poslije, 15. ožujka, za ulje iz iste bačve osvojio je šampionsku titulu na Noćnjaku, i to u kategoriji otvorenih ulja, gdje je konkurencija najveća.
Među ukupno 360 uzoraka iz Hrvatske i susjednih zemalja Slovenije, BiH i Crne Gore, Tomislavov proizvod bilo je najbolji od svih intenzivnih ekstra djevičanskih ulja sljubljenih sorti, pristiglih na ovu 26. po redu međunarodnu manifestaciju maslinara i uljara Mediterana. Zanimljivo, i ovaj put ocijenjeno je s 99,75 bodova, iako su kemijsku i senzorsku analizu radila dva različita panela. Za Maškovića han certificirani profesionalni Panel Zavoda za javno zdravstvo Zadar, a za Noćnjak Stručni panel Zadružnog saveza Dalmacije na čelu s dr. sc. Sandrom Petričević.
A onda se čekao New York...
- Što reći nego dobra preporuka za senzoričare obaju panela, kratko je prokomentirao Čudina.
Nakon Noćnjaka počelo je iščekivanje što će biti u New Yorku, gdje je na NYIOOC 2024 (New York International Olive Oil Competition), to najveće svjetsko ocjenjivanje maslinovih ulja, zajedno s najpoznatijim pakoštanskim maslinarom Antom Vulinom poslao svoju “Oleu Violu”. I, pazi sad. Iz New Yorka 19. ožujka stiže vijest da su Čudina i Vulin prvi osvajači zlatnih medalja za Hrvatsku, koja se ove godine natjecala s ukupno 97 uzoraka maslinovih ulja. Zbog iznimno zahtjevne i klimatološki teške godine manje nego lani kada su se, poslavši ukupno 131 uzorak, hrvatski maslinari okitili s 94 zlatne i 11 srebrnih medalja te osvojili treće mjesto, odmah iza maslinarskih velesila Italije i Španjolske.
- Rijetko koji hrvatski proizvod osvaja najviša odličja na svjetskim natjecanjima. Samo mi maslinari i naši ‘vatreni’ smo na svjetskom vrhu, kaže Tomislav. E, ali, vidi vraga! Za maslinare kao da nikog od mjerodavnih institucija i dužnosnika nije briga. U vlastitoj državi moraju čak plaćati i carine za medalje i “kipiće” osvojene u New Yorku.
Zašto ni u Ministarstvu poljoprivrede ne postoji odjel za maslinarstvo, tema je za neku drugu priču. Za ovu dodajmo još da je Tomislav Čudina, u nizu priznanja, 26. travnja na Međunarodnoj manifestaciji “Dani Masline u Zadru” dobio još jedno priznanje: “Maslinarsko srce” za osobita postignuća u maslinarstvu i uljarstvu.
’Preko noći’ trajale su 20 godina
Dvije titule, zlato, “Maslinarsko srce”. Netko će reći - uspjeh preko noći. Da, samo u ovo “preko noći” uloženo je više od 20 godina mukotrpnog rada.
“Rada i ljubavi”, dodaje naš sugovornik. Njegov je primjer zanimljiv i poticajan.
Tomislav je rođen 1979. godine u Šibeniku. Život ga nije mazio. Oca nije upoznao, a kad je imao 10 godina ostao je i bez majke. Zajedno sa sestrom Melanijom živio je s djedom Blažom i bakom Ljubicom u Pakoštanima. Od malih nogu s djedom je išao u polje raditi. Posebno je zavolio masline i maslinovo ulje.
- Moćkao sam ga s domaćim kruhom i jajima, a kako ga nije bilo dovoljno, baka je maslinovo ulje miješala sa sojinim, pripovijeda Tomislav. Jednom je, prisjeća se, baki rekao: “Kad odrastem, posadit ću toliko maslina da ćemo se svi moći kupati u maslinovom ulju”! Obećanje i ostvaruje. Nakon završetka osnovne i srednje škole ljeti je radio u kuhinji u nekadašnjem turističkom naselju Club Mediterane, a zimi konobario ili radio na bauštelu. Potom se 2002. zaposlio u ribogojilištu “Dalmar”, pet godina radio kao ronilac.
- Upoznao sam cilo podmorje oko otoka Vrgade. Imao zanimljive susrete s dupinima i gofima. Oni su se stalno vrzmali oko ribogojilišta, mislili su valjda da im kradem ribu. A oni, jedni i drugi troše čudo toga. Dupini srdele, a gofi bugve i manule.
Roneći, Tomislav je otkrivao i pošte tako da i danas zna di se nalazi koja rupa u kojoj obitavaju hobotnice. “Kad jednu izvučeš, ubrzo tamo dođe druga i tako redom”, govori Čudina. Ribolovom se bavi i danas, ode svojom barkom i lovi ostima “pod sviću”. Nedavno mu se posrećila i orijaška sipa. “Kad sam doša doma, bacija sam je na vagu. Pokazala je 1,343 kilograma. Dovoljno za cilu obitelj”, kaže. A s orijaškom sipom na jednom natječaju konkurira i za Najulov 2024.
No, vratimo se i pogledajmo što je u međuvremenu Tomislav sve radio. Nakon pet godina ronjenja, uslijedile su dvije godine na brodu za održavanje ribogojilišta te deset godina u skladištu za pakiranje ribe. Zarađivao je, štedio i sadio masline. Najprije 50 komada na parceli koju mu je darovao djed. Potom u suglasju sa suprugom Anom kupuje susjednu parcelu od 3700 kvadrata i na njoj podiže 106 maslina.
Cilj je - tisuću maslina
Budući da njegovo srce sve jače kuca za masline, napušta posao u ribogojilištu i posvećuje se poljodjelstvu. Osniva OPG Čelini, a Čelin je obiteljski nadimak još iz pradjedovskih vremena. Nastavlja kupovati zemlju i sadi masline. Sada ih ima ukupno oko 320, a priprema za sadnju još njih 90 na zemlji (2500 m2) koju je kupio prije mjesec dana. Cilj mu je imati oko 1000 komada.
Maslinama se potpuno posvećuje, obavlja sve agrotehničke mjere, od rezidbe do berbe. Veliku pozornost posvećuje preradi i čuvanju ulja pa su počele stizati i nagrade. Ali ne preko noći. Prvi put prije šest godina u Maškovića hanu njegovo ulje nije ušlo ni među ekstra djevičanska. “Dobio sam samo utješnu diplomu za sudjelovanje”, priznaje. U međuvremenu je puno naučio o tome kad brati i preraditi, kako čuvati, pretočiti, a s vremenom i brendirati svoje maslinovo ulje.
- Nagrade i priznanja puno znače, ne samo kao potvrda da dobro radiš nego i za brendiranje proizvoda, veli šampion Čudina. Uz 320 stabala maslina on posjeduje i kušaonicu “Oblica” gdje gostima, uglavnom turistima, nudi domaću spizu i vlastito ulje.
- Kad vide pehare i priznanja s natjecanja odmah žele kušati, a onda obično i kupe ulja koje ponesu na povratku s ljetovanja, otkriva Čudina. Ponosan je na svoju obitelj, suprugu Anu i 13-godišnjeg sina Lovru Blaža, koji rado pomaže u masliniku. U berbi se priključe i tete Vera i Ivana sa svojim obiteljima.
Tomislav ne zaboravlja ni djeda i baku koji nažalost više nisu na ovom svijetu. Djed Blaž umro je prije 13, a baka Ljubica pije dvije godine.
Otkrio nam je i zašto je robnu marku svog ekstra djevičanskog ulja nazvao Olea Viola. - Zato jer je Viola, odnosno Ljubica ime moje bake, odgovara. Time želi dati do znanja da, osim pamtljivog imena, proizvodnja ulja u njegovoj obitelji ima dugu tradiciju. A tradicija je, kako kaže jedan francuski enolog, “eksperiment koji traje i prenosi se na naraštaje koji ga usavršavaju”.
