Zdravi, ali ranije dozreli i nerijetko od suše smežurani plodovi i rekordno visoko randmani. Gotovo svima koji su došli u uljaru falilo je kanti i svi su otišli kući s osmijehom od uha od uha! Ma samo što nisu od sreće na ramenima nosili radnike u uljari. Pročulo se već da ove sezone masline dobro plaćaju, ali mnogima je zvučalo predobro da bi bilo istinito. Da se ne bi urekli, radije su dolazili s kantom manje nego da se osramote jer su se preračunali...
Nitko nam se nije pobunio što je ove godine prerada za dvadesetak lipa poskupjela u svim uljarama, jer znaju koliko su narasli troškovi struje i goriva, a računaju da će bez problema prodati viškove. Kad Istrani mogu po 250 kuna litru, mogu i Dalmatinci barem po sto, nije naše ništa gore, samo oni imaju bolji marketing...
Eto, u najkraćem to bi bio rezime našeg posjeta obiteljskog uljari "Simunić" u Podstrani. Stigli smo tamo u kasnim prijepodnevnim satima, taman iza sunčanog produženog vikenda, koji su brojni maslinari iskoristili za berbu.
Pred uljarom pustoga svita. Automobili i kombiji samo naviru, u njima vreće i gajbe pune maslina, uglavnom sve uredno izgledaju, niti listić da se nađe među plodovima...
Uzbuđenje na vrhuncu, zapravo maslinarima nema važnijeg dana u godini od ovoga kad se plodovi nose na uljaru jer nitko živ ne zna koliko je ulja u plodovima dok ne završi prerada. Iskusniji mogu samo pretpostavljati, ali bračni par iz Žrnovnice koji je doveo svoje prve plodove nije imao pojma što ih čeka. Preuzeli su stariji maslinik sa šezdesetak stabala i molili Boga da im 680 kila maslina da preko sto litara ulja.
I znate što? Na kraju su trčali u auto po još kanti!
- Imali smo 140 litara! - išli su kući pjevajući Žrnovčani Jakša i Diana.
Smišan nam je bio i Nikša Begović. Donio je puničine masline iz Rupotine i puste kante.
- U punice je bilo dvi tone, a bit će i u mene u Ravnim kotarima dvjestotinjak kila, pa ćemo onda to sve lipo podilit - plače od smijeha Begović. Sigurni smo da će se on s punicom lako dogovoriti. Uroda ne manjka, a rijetki su oni kojima treba više od pet i pol kila za litricu...
E, ali zato ima onih koji nisu imali što ni pobrati. Jedan od takvih je Slavko Ružić iz Vrila. Napominje nam da obavezno napišemo da je on Slavko pokojnoga Ivana, jer ih je više imenjaka i prezimenjaka.
- Imam 50 stabala i na njima nemam šta pobrat. Ubila ih suša, ali briga me, ima ode na uljari kupit za 90 kuna litru. I siguran si šta kupuješ - govori šjor Slavko.
Zato njegova susjeda Marija Vrkić već drugi put donosi masline na preradu. Evo je u drugoj turi donijela 368 kila. Njezini su zalijevali, pa ploda ipak ima. Bit će ulja za Mariju i njezine.
Dok ćaskamo s Marijom, eno je taman Stjepanu Vukoviću iz Dugoga Rata završila makinja.
- S mojih 16 stabala sinovi i ja ubrali smo točno 208 kila. A sinovi su mi iz Bjelovara došli pomoći. I evo ga, imam 40 litara. Nisam se nadao da će biti toliko ulja, ali nisam zadovoljan kako su mi rodile - govori nam Stjepan.
Ma bit će za dovoljno za vas i familiju, a dogodine će bolje rodit, tješimo ga.
- A niste me pitali koje vrste sam posadija - podsjeća nas.
- Ajde recite...
- Levantinke 70 posto, lastovke 15 posto, oblice 15 posto - izrecitirao nam je Stjepan. Ajde dobro, sad i to znamo.
Popričali smo i s Mladenom Jovanovićem iz Svetog Martina u Podstrani. Mladenu je 86 godina, a u "Simunića" dolazi na preradu otkad je ovaj otvorio uljaru prije dvadesetak i kusur godina.
Sa šjor Mladenom ćaskamo dok čeka da novi "Pieralisi" stroj išćuća ulje iz njegovih maslina. Otkriva nam da na predjelu Kotlace ima točno 29 stabala starih 36 godina. Prije nego ih je posadio konzultirao je stručnjake, ispitao zemlju i tek onda po parceli rasporedio oblice, leccine, pendolino i lastovke. Koje godine bolje rode, koje godine slabije, ali uvijek bude koja bočica. Lani su mu dale preko pola tone plodova, ove godine duplo manje - točno 244 kila. Suša je učinila svoje.
- Pomagali su mi brat, ćere, zetovi, unuci i praunuci. Najmlađi berač je bio moj dvogodišnji praunuk Duje Galić - ponosan je šjor Mladen, koji je u pratnji kćeri Silvane Jurić čekao na zlatno-zelene kapljice iz svoga maslinika.
I evo ga, poteklo je ulje!
- Imamo 55 litara! Nikad mi nisu tako dobro platile! - presretan je Mladen Jovanović. U tren je izračunao kako mu je za litru ulja trebalo samo 4,6 kila maslina.
- To je i njegova zasluga. On i njegova familija su oličenje dobrote, ali i svi njegovi radnici - pokazuje šjor Mladen na mladoga vlasnika uljare Marina Simunića, koji je naslijedio posao od oca Damira, ali zapravo je cijela familija angažirana ovih mjesec dana. Marinova supruga Diana i majka Višnja glavne su admnistratorice. Strpljivo odgovaraju na stotine poziva i pedantno bilježe termine za obradu. Kad nema škole, ruke daje i Marinov i Dianin sin Duje, ali i kumov mali Nedi. Dobro su ojačali mišiće ovih dana.
Simunuće zaista svi hvale. Da su pošteni, uslužni, izlaze u susret i onima s malim količinama, organiziraju im i mukte prijevoz za veće količine. Zadovoljni, brate, i mušterije i radnici. Nije čudno da Boris Marić i Ivica Ćićerić već 20 godina rade u Simunića.
Atmosfera je zaista odlična u uljari. Samo što ne pjevaju od sreće maslinari.
- Tako je to kad su dobri randmani, a kad masline slabije daju, onda smo mi krivi - smije se Marin.
Naravno da je i njemu život lakši kad su maslinari zadovoljni, a ove godine je većina takvih.
- Po randmanima je ovo najbolja godina. Puno ih ima priko 20 posto, ali su manje količine. A mi ih u deset sati rada obradimo od deset do dvadeset tona, sve to ovisno o tome koliko nam ljudi donesu, jer iza svake partije ispiremo strojeve - govori nam Marin i otkriva da strahuje od računa za struju za listopad.
Sad je, govori nam, špica posla, a računa da će ga biti još nekih 15-ak dana. Ove godine je sve startalo ranije nego obično, a on se već danima nije pošteno naspavao. Ujutro se starta s radom već u šest sati, a radi se sve do jedan iza ponoći. Termina nema sve do 11. studenoga, osim ako netko ne otkaže...
- Neke ljude nikako da naučimo da ne mogu zadnji tren zvat da dođemo po masline. Očekuju da im se isti dan preradi, a nisu se ni predbilježili. A šta ću, onda ih šaljem u druge uljare... Ima još i nešto starijega svita kojima ne možemo utuviti u glavu da nije dobro držati masline u moru, ali sve je manje takvih. Mlađi maslinari su puno educiraniji po tom pitanju i svjesni su da se bez navodnjavanja nitko ne može ovim poslom ozbiljnije baviti - govori nam Marin.
A mušterija mu ne manjka. Većina njih su stari, dolaze iz godine u godinu, a ima ih od Makarske do Trogira, čak i iz drniškoga kraja.
I Marin se smije kako se svi snebivaju donijeti dovoljno kanti.
- Boje se da se ne osramote ako donesu viška. Ma kakva sramota! Ali ko će to ljudima objasnit... I ja sam najsretniji kad im masline daju najviše moguće ulja, ali nije to do mene i mojih strojeva, iako sam novi kupio ove godine, nego do njihovih maslina - objašnjava Marin. Koliko je samo puta ovo isto rekao maslinarima...
Onda, što mislite koliko će litra pravoga domaćeg ulja uoči Božića, kad se malo slegne, koštati.
- Mi ga prodajemo za 90 kuna, mislim da ne bi smjelo koštati ispod te cijene. Ali ovi naši maslinari ne žele ga ni prodati domaćim ljudima, računaju da će ga prodati turistima za veće pare i vjerojatno su u pravu - kaže Marin Simunić.
A što bi tek bilo da se izbrendiraju kao Istrani...
