Za pisati o Igoru Mandiću ne treba ni povoda ni obljetnice, jerbo je njegov životni i spisateljski habitus u tolikoj mjeri bio razveden, da bi se svakog mjeseca mogao objaviti makar jedan osvrt. Naročito, evo, u danima kad bi proslavio rođendan i, još naročitije, pošto i tekstovi o njemu znaju izazvati čitalačku znatiželju i zanimanje, gotovo podjednako onako kao i tekstovi njegovi.
A ovdje će biti govora o Igoru Mandiću, vjeri i – Bibliji!
Nekome neopreznom u razmišljanju na prvu bi ovakva tema mogla zazvučati zvonom oksimorona, s obzirom na to da se Igor neskriveno deklarirao "zakletim ateistom"; ama, ni on sâm ne bi htio njegovati erudiciju i intelekt koji u svojoj širini ne bi podrazumijevali barem solidno poznavanje kršćanske povijesti u punini njezine katoličko-pravos...