Svašta sam pročitao i čuo o Quentinu Tarantinu, i da je genijalan, i da je grozan, samo se ne sjećam da je itko ikad o njemu kazao da je onako, srednja autorska žalost, ni umjetnička pirka ni eksploatacijski kanjac.
Ovaj vječito nacereni tip čija me vilica podsjeća na otvoreni škafetin, izvan svake sumnje raspolaže barem jednim talentom: da u javnosti polarizira mišljenja o samome sebi i nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Kako u tom smislu stoji moja malenkost? Hm, pa recimo da ga definitivno ne smatram genijem. Isprva sam, kao i svi, pao na njegov infantilni šarm entuzijastičnog filmofila koji je odgledao sve što mu je dopalo šaka.