Kada govorimo o literarnoj niši, trideset i dvije prozne fotografije Nenada Stipanića u njegovoj knjizi “Bogovi neona” vjerojatno su nešto najpripadnije što su naši čitatelji imali prilike pročitati na domaćem terenu.
Urednik Sandorfa Kruno Lokotar i sam to daje naslutiti kad je najavljuje kao “jedan od najradikalnijih eksperimenata naše književnosti i pokušaj uvođenja žanra bizarro fictiona s elementima bizarro freakctiona, pri čemu će ova druga kovanica sugerirati da se radi o autobiografiji.”
Lokotarovo potezanje “bizarro fictiona” za rukav neobično je podesna referencija za sve čitatelje koji njome konotiraju književni pristup otvoren za hermetičan koktel apsurda, satire i groteske. Za neki oblik zasebne literarne arhitekture, kojoj su armatura i serklaži sazdan...