StoryEditor
KazališteBALETNA KRITIKA

Zaboga, kako oni u Splitu vide nas? ‘Migracije‘ na Sustipanu osvijetlile neobičnu činjenicu da su svi baletani splitskog HNK - stranci. Bravo za plesnu ispovijed Aarona Koka!

21. srpnja 2021. - 14:31

Prvi balet ovoga ljeta na Sustipanu, premijerno izvedeni "Venatus/Migrations" Aarona Koka, završio je prizorom kakav nismo vidjeli u Splitu – u završnom naklonu publici, jedan među plesačima i plesačicama iskoračio je naprijed na pozornicu da bi pobrao pljesak namijenjen koreografu.

Solist splitskog Baleta HNK-a, nakon završene predstave u kojoj je i sam plesao ulogu, za trenutak se našao izdvojen od njih s cvijećem u rukama i preplavljen odobravanjima iz publike, da bi već idući tren pohrlio prema svojim kolegama s kojima se izmiješao u klupko zajedničkog veselja zbog uspjele predstave.

Kao da je sve to što se upravo dogodilo proizišlo iz njihove duboke povezanosti i isprepletenosti, pri čemu je njegovo bilo da ih povede.

Nije ni čudo, komad mladog, novopečenog koreografa "Migracije" svima nama barem je u tom trenutku osvijetlio neobičnu činjenicu da su svi oni, baletani splitskog ansambla, stranci u našem gradu.

image
Joško Ponoš/Cropix


Njihove putovnice govore o tome da su u Split stigli iz miljama daleke Australije, Japana, Ukrajine ili Amerike i da su svi oni povezani zajedničkim iskustvom prilagođavanja nepoznatoj sredini, s drukčijim jezikom i običajima.

A o tome je zapravo i riječ.

Pauza i tišina naglašavaju emocije

Baletna večer počela je kratkim konceptualnim komadom na glazbu suvremenoga poljskog skladatelja Szymona Brzoske koji je – bez rekvizita na sceni i s kostimima svedenim tek na "tajice" kod plesača s golim torzima – svu pažnju usmjerio na pokret. Na tjelesnost i muzikalnost plesača i plesačica, te na scenski vizual.

I dok je "Venatus" bio poput hladne, tehničke demonstracije kako izgledaju tradicionalni baletni elementi u neoklasičnoj obradi, u drugom dijelu, koji je bio odvojen glazbenim intermezzom Irine Nikolenko, suočeni smo s čitavim spektrom emocija, podržanih glazbenom podlogom ruskog kompozitora i pijanista Kirilla Richtera.

Pojedinac, stranac, migrant naspram zajednice koja diše "kao jedan", kao zastrašujući mehanizam koji je uhodan i ne mijenja se – i sve što iz toga odnosa proizlazi.

image
Matko Biljak


Usamljenost, neprilagođenost, potreba za ljudskim dodirom, partnerskom ljubavlju. Kako se uklopiti? Mijenjati se, prilagoditi ili – ostati svoj? Sve su to teme koje ovaj dinamični neoklasični balet otvara pokretom, govorom tijela i vizualnim jezikom.

Pritom se koreograf služi diskretnim kostimografskim rekvizitima, odjenuvši neprilagođene migrante u druge boje, a preoblačenjem u dominirajuću, crnu boju podcrtane su njihove dileme i nesigurnosti u odnosu na kompaktnu i distanciranu gomilu.

Također, u oba komada koreograf se služi i pauzom u glazbi, tišinom, da bi naglasio svoju poantu.

Fizički zahtjevan balet

Ansambl je u ovoj fizički zahtjevnoj večeri djelovao usklađeno i povezano, a solisti Matea Milas (kuriozitet je da je jedina ona "domaća" plesačica na cast listi!) u prvom, te Hazuki Tanase, Eva Karpilovska, Ivan Boiko i Aaron Kok u drugom komadu pokazali su svoju sposobnost emocionalne izražajnosti na sceni.

image
Joško Ponoš/Cropix


Povjerenje koje su kazališna uprava i ravnatelj Baleta dali svom vrsnom plesaču i neafirmiranom koreografu, dajući mu mogućnost da se izrazi, pokazalo se opravdanim, ljubitelji suvremenog plesnog izraza dobili su jedan zanimljiv naslov.

Nakon čijeg zadnjeg kadra ostaješ sjetan i s pitanjem koje bi bilo dobar nastavak za ostatak večeri: Zaboga, kako ovi stranci vide nas? Što migranti zapravo proživljavaju s nama?

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
02. kolovoz 2021 23:40