"Glorija" Ranka Marinkovića, koja se s pravom ubraja među najbolje hrvatske dramske tekstove, djelo je majstorski građene konstrukcije, originalne priče, intelektualnih polemika, zabranjene ljubavi, intimnih lomova i dobro doziranog humora.
Vrlo je ugodna za čitanje, što s dramama nije uvijek slučaj, a vrsnoća teksta nosi, kada je u pitanju scensko uprizorenje, veliku zamku.
Može se činiti da "Gloriji" ne treba ništa dodati ni oduzeti, da će odraditi posao sama od sebe.
U tu je zamku, čini se, upao i ansambl splitskog HNK-a i redatelj Dražen Ferenčina, koji su na Sustipanu postavili Marinkovićev mirakul u šest slika kao jedinu dramsku premijeru Splitskog ljeta.
Danas je, kažu, deplasirano iščitavati je kao kritiku Crkve uz preočitu paralelu s cirkusom, kako se to...