Pred nama je još jedan rukometni Euro; mogli bi reći nikad luđi, nikad neizvjesniji, a razlog tome u prvom redu leži u novom, silovitom naletu koronavirusa. One reprezentacije koje najuspješnije izbjegnu ovaj novi val mogle bi daleko dogurati...Virus ovoga puta uistinu vodi glavnu riječ, veći i od forme, motiviranosti, snage...Vrlo čudno, ali je tako, a s tim se slaže i RTL-ov sportski komentator Filip Brkić koji će i ove godine izvještavati s ovog, uistinu nikad nepredvidljivijeg natjecanja.
Evo, rukometni Euro samo što nije počeo, a kako ste vi godinama jedan od zaštitnih znakova ovog prvenstva, skoro pa bi mogli i u rukometni stožer - kakva su vam nadanja, a kakva, pak, realna očekivanja?
- Ovo je doista specifično prvenstvo za sve, a za Hrvatsku možda i teže nego za ostale. Koronavirus je pogodio sportske kolektive u ovom petom valu, možda i najviše otkad traje ova priča s koronom. To se očituje širom Europe u svim ekipnim sportovima.
Problem je što sada neće biti tzv. balona kao lani na SP u Egiptu. Tako da bi prije forme i kvalitete, do izražaja mogla doći situacija s koronom. Tko će se bolje braniti od prodora korone u svoje redove, šanse mu rapidno rastu. Za nas Hrvate dodatan je izazov i bitno pomlađena ekipa.
U teškoj smo skupini i bit će teže nego ikad prije proći dalje. Koji je po vašem mišljenju najjači adut naše reprezentacije?
- Naš kolektiv. Kao narod smo takvi neki specifični, kad nam je najteže skupimo se zajedno i damo najbolje od sebe.
Balansiranje emocija i objektivnosti
Sportski komentatori trebaju biti maksimalno fokusirani na stanje na terenu, no ponekad je teško othrvati se emocijama, a ponekad i subjektivnosti. Kako vi stojite po tom pitanju?
- To je ta ključna stvar u kojoj trebate balansirati. Emocija s jedne i objektivnost s druge strane. Nije uvijek lako, ali trudim se to raditi s pravom mjerom. Nekad mi znaju predbaciti da nisam optimist u prijenosu, ali onda znam da sam bio realan, a ne navijač.
Koronavirus, u to ne treba ni sumnjati, sigurno će u većoj ili manjoj mjeri utjecati i na ovo prvenstvo. Kako se vi nosite s ovom pandemijom, pred vama je sada popriličan broj testiranja.
- Iskreno, trudim se ne misliti više na to. Sam sam sa sobom načisto, dao sam sve od sebe u borbi protiv virusa. Triput sam cijepljen i nemam problema sa samodisciplinom.
Ali takav je generalno cijeli profesionalni sport, tako da se u tom okružju osjećam sigurnije nego u realnom svijetu. Neće mi ni testovi pasti teško, naviknuo sam se na to.
U komentatorskom poslu neke greške su neizostavne, koje vi vlastite gafove pamtite?
- U svakom poslu su greške neizostavne. Imao sam ih i ja naravno, srećom ne neke kardinalne. Evo zadnje što pamtim je da sam jednu Francuskinju krivo izgovarao na nedavnom svjetskom prvenstvu. Jedan mi je gledatelj poslao mail i bio je u pravu. Zahvalio sam mu na tom zapažanju.
Koje utakmice u karijeri su vam ostale kao nezaboravne?
- Bilo ih je više, te su ipak posebne. Naprimjer, 2007. godina - pobjeda Hrvatske na Wembleyu 3-2, a od rukometa 14 razlike protiv Poljske 2016. na EP, te prije 2 godine pobjede protiv Njemačke u grupi i Norveške u 1/2 finalu.
Pratite sport, ali i živite sport, vaša supruga je sportašica, koja je nedavno završila košarkašku karijeru. Jeste li nekad osjetili žal što niste profesionalni sportaš?
- Možda samo dok sam bio mlađi. Otišao sam drugim putem i nisam žalio. Moja je supruga imala super karijeru, ali se silno napatila i dobro izlomila cijela. Tako da sam sve to proživio.
Uloga oca mu je najvažnija
Uz napredak u karijeri, napredovali ste, da to tako kažemo, i u privatnom planu. Supruga, dvoje djece, doimate se ispunjenim u svakom pogledu, no u čovjekovoj je prirodi (a pogotovo kod onih s razvijenim sportskim duhom) je da sebi uvijek zadaju neke nove ciljeve, planove... Kakvi su vaši?
- U ova luda vremena teško se nešto može planirati. Ali dao sam si cilj da više vremena provodim s obitelji i da imamo neke naše male zajedničke ciljeve. Recimo, sve nas manje zanimaju klasična putovanja, a sve više putovanja s kamperom. Svako jutro budiš se na drugom mjestu i klinci su ludi za takvom vrstom putovanja i odmora.
Tako da smo si zadali cilj da odemo na proljeće na jedno lijepo putovanje na kotačima. Tako smo stalno u prirodi i pokretu.
Kako biste sebe opisali u ulozi oca?
Moja najvažnija uloga, to dovoljno govori samo za sebe.