StoryEditorOCM
Film & TVJUBILARNO IZDANJE

Puhovski: Pobjednik 1. ZagrebDoxa bio je film o ‘drilu‘ za rat u Čečeniji, a 20 godina kasnije – gdje smo? U Ukrajini!

Piše Marko Njegić
18. travnja 2024. - 14:45

"Hajde da najprije ‘preživimo‘ ovo 19. izdanje", rekao nam je direktor Nenad Puhovski u prošlogodišnjem intervjuu kad smo mu spomenuli da predstoji jubilarni 20. ZagrebDox. Devetnaesto izdanje se preživjelo i upravo se "preživljava" 20. Zagreb Dox.

Jeste li zadovoljni kako je festival startao?

- Vrlo. Dvorane su bile pune, atmosfera super, reakcije na film izrazito povoljne... Sve u svemu, gotovo da nije moglo bolje... čak nam ni izbori nisu odmogli.

Dodijeljen vam je poseban pečat "za doprinos festivalu, ali i filmskom te kulturnom miljeu Hrvatske i ovog dijela Europe". Koliko Zagreb Doxu znači to priznanje?

- To je vrlo lijepa gesta naše ekipe i doista mi puno znači. Naročito kad znate da dolazi od ljudi koji na festivalu primaju dva-tri puta manje od današnjih konobara ili rade kao čisti volonteri. Gradonačelnik je pak u svom obraćanju s pravom istaknuo povećani doprinos Grada ZagrebDoxu, ali nedostaje nam, barem po mom mišljenju, suvislija nacionalna festivalska politika. No, o tome kad prođe "festival demokracije"…

Dvadeseto izdanje nalaže neki barem kratki pogled unatrag. Što najprije vidite kad se sjetite početaka festivala? Jeste li očekivali da će (na)rasti i izrasti u ovo što je danas?

- Mislim da se iz kratkog filma o Doxu iz 2005. vidi da smo programski više-manje znali što želimo – a to je naglasak na autorskom dokumentarcu kao i onim temama prema kojima je društvo "oprezno" ili, pak, negativno nastrojeno. Stoga i "Kontroverzni Dox", između ostalih programa… Što se, pak, veličine tiče, od početka sam bio vrlo oprezan prema nekom velikom rastu tako da smo, uglavnom, ostali u istim parametrima. Svjestan sam, naime, opasnosti nekontroliranog rasta i to se, mislim, pokazalo ispravnim. Tužno je, međutim, da u ovom trenutku ne radi niti jedno od kina u kojima smo počeli – "Europa", "Tuškanac", "Jadran", "Central"… Tim se više ispravnom pokazala odluka da festival preselimo u "Cinestar" na Kaptolu, premda su nas neki tada strastveno kritizirali zbog toga.

image
Nera Simic/Cropix

Koliko vas je Zagreb Dox (pred)odredio kao čovjeka?

- To se pitanje, naravno, može i okrenuti pa upitati – koliko sam ja (po dobrom ili lošem) odredio festival? Krenuo sam u tu avanturu u srednjim godinama, s podosta filmskog znanja i nešto životnog iskustva i, što mi je bilo važno, stvorio nešto posve nove, ne nasljeđujući nikoga, što je, naravno, i prednost i mana. Posve sigurno me je rad u Factumu i ZagrebDoxu spriječio da realiziram neke osobne filmske, pa i druge projekte. Odlučio sam se za to, a da li je to za mene osobno bila pametna odluka… manje je važno.

Što za vas točno predstavlja dokumentarni film?

- Zanimljivu priču iz stvarnosti koja je donesena osobnim, emotivnim prosedeom. Danas su jako u modi tzv "hibridni" dokumentarci koji su često zapravo prikriveni igrani filmovi. Premda je, naravno, granica između stvarnosti i fikcije fragilna, oprezan sam, ali i otvoren prema takvom izričaju.

Koliko se dokumentarna kinematografija u svijetu i Hrvatskoj promijenila od prvog izdanja 2005. do 2024. godine? Je li promjena nabolje?

- Dokumentarni film učvrstio je svoju poziciju u nečemu što se zove "filmska industrija". Dok je nekada to bio zabran nekih čudaka, avanturista, znanstvenika i putnika, danas je dokumentarac često samo dio jednog korporativnog svijeta u kome neke važne odluke donose ljudi koji nisu filmaši. To je, naravno, nezaustavljiv proces, no nisam siguran da mi se baš previše sviđa. Što je, vjerojatno, ponajprije, moja mana.

image
Nera Simic/Cropix

A koliko su se promijenili svijet kao takav i Hrvatska?

- Znate, pobjednik prvog ZagrebDoxa u Međunarodnoj konkurenciji je bio film "Tri sobe melankolije" Pirjo Honkasalo koji prikazuje trinaestogodišnje kadete vojne škole u St. Peterburgu, koje pripremaju, bolje reći "drilaju" za rat u Čečeniji. Danas, dvadeset godina kasnije – gdje smo? U Ukrajini!

Ove godine također prikazujete dokumentarce o "svemu onom s čime se suočavamo kada promišljamo o tome gdje je svijet danas". Gdje je po vama svijet danas?

- Osobno mislim da svijet posve sigurno nije postao "bolje mjesto". Ukrali su nam, i opet po mom mišljenju, nadu, nešto bez čega je nemoguće živjeti, pa ju onda zamjenjujemo raznim ""rsatzima" – virtualnim ili stvarnim zamjenama…

Koje filmove najviše izdvajate do kraja festivala? Koliko je uopće bilo prijava i koliko je trajala selekcija?

- To je klasično "Sofijin izbor" pitanje. Ne mogu, a kao umjetnički direktor i ne smijem, na njega odgovoriti. Ono što mogu reći, ako ne stignete prije, dođite u nedjelju da pogledate "the best of fest" po izboru naših žirija i – publike!

Imate i doks o dugogodišnjem Trumpovom savjetniku. Kako prognozirate izbore u Americi i koliko će se oni odraziti na ostatak svijeta?

- Kao što je danas često slučaj, izbor je između lošeg i goreg. Mogu se samo vratiti na jedan od prethodnih odgovara – većina ljudi danas ne vjeruje u mogućnost nekog društvenog napretka ili boljitka, pa biraju po onome što misle da je bar malo bolje za njih osobno. Ili uopće ne biraju…

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. studeni 2024 09:32