StoryEditor
Film & TVblagdanski izbor

Kako se Goran Višnjić u ‘Fatimi‘ iskupio za ulogu u punčevu ‘Generalu‘ i kako su Liam Neeson kao kriminalac i bradati Gerard Butler osvojili publiku

Piše Igor Caktaš
29. prosinca 2020. - 16:37
Liam Neeson igra pljačkaša banaka, čiji stvarni motivi za prelazak na tamnu stranu publiku svrstavaju uz njega  

BILO JEDNOM U AMERICI 

Gangsterski ep majstora špageti-vesterna Sergija Leonea iz 1984. godine, u maratonskom trajanju od tri sata i 50 minuta, s nezaboravnom glazbom Ennija Morriconea, nepravedno je zaboravljan i podcjenjivan na popisima najboljih gangsterskih filmova svih vremena, a dijelom je tome kumovao i sam maestro Leone, čiji je to bio zadnji film. U priči o usponu pripadnika newyorške židovske mafije, u kojoj glavne uloge igraju sjajni Robert de Niro i često iritantni James Woods, Leone nije kronološki iznosio radnju, nego je šetao iz razdoblja u razdoblje, vraćajući se nazad, čime je dobrom dijelu publike otežao praćenje filma. Možda bi im u višeslojnoj mafijaškoj priči više legla preglednost, snaga i jednostavnost Coppolina majstorskog pripovijedanja u prvom "Kumu". Pojedini distributeri su mu tako prepravljali film, postavljajući ga kronološkim redom, što je starog majstora toliko šokiralo da nakon "Bilo jednom..." više nije ništa snimao. A baš šteta takvog tretmana filma, jer uz uloge vodećeg dvojca, tu je cijeli niz zapaženih većih ili manjih epizoda.

Film posebno oduševljava vjernom rekonstrukcijom povijesnog razdoblja, uvjerljivo scenaristički i scenografski prenoseći atmosferu starog New Yorka kroz nekoliko desetljeća u brutalnoj priči o prijateljstvu, ljubavi, zločinu i izdaji. Film jednostavno treba odgledati u komadu, od početka do kraja, u originalnoj redateljevoj verziji, nakon čega ćete imati zaokružen doživljaj i pravi filmofilski komad priče koja se ne zaboravlja ni 35 godina nakon prvog gledanja u kinu, pa je se može opet koji put pogledati i kući - u komadu ili barem iz dva dijela, večer za večer, jer je zbilja duga.

HACHIKO - PRIČA O PSU 

Jedan je od onih filmova zbog kojih ćete zaplakati, čak i ako ste možda "srca kamenoga" i koji nećete tako lako zaboraviti. Ovdje zicerski mislimo na američku verziju, remake iz 2009. godine švedskog redatelja Lassea Hallströma, u kojoj uz psa pasmine japanska akita glumi slavni Richard Gere. U japanskom originalu riječ je o istinitoj priči, o beskrajnoj ljubavi i odanosti jednog psa prema svom vlasniku, koja traje i godinama nakon vlasnikove smrti. I moderni Hachiko, kojega je igra sudbine povezala s profesorom kojega glumi Gere, beskrajno je vjeran, svoga gazdu prati svaki dan do željezničke postaje dok ide na posao i čeka ga na povratku. Jednoga dana vlasnik ode na posao, ali se više nikada ne pojavi. Unatoč tome, Hachiko će sljedećih devet godina svakoga dana dolaziti u isto vrijeme na isto mjesto na željezničkoj postaji, očekujući ga da se vrati.

U ovoj američkoj adaptaciji malo je neuvjerljivo kako to Richard Gere, koji je do tada bio savršeno zdrav, odjednom umre, ali vjerojatno nas je redatelj Hallström htio tako šokirati kao i članove njegove obitelji i vjernog Hachika. Ono što posebno plijeni pažnju je fascinantno korištenje kratkog filmskog vremena - da se godine uzaludnog psećeg čekanja prenesu filmski uvjerljivo, izbjegavajući odlazak u dosadu, već podižući pritom dramsku napetost, dok vjerni pas uporno dolazi na postaju i ne da se odgovoriti od uzaludnog truda i dok se svima koji ga gledaju slama srce. Naravno, valjalo je uložiti i veliki trud u dresuru psa, koji na svojim plećima iznosi drugu, potresnu polovicu filma.

image
'Fatima' nije samo film za obiteljsku i vjerničku populaciju, možete ga pogledati i ako ne idete baš svake nedjelje na misu
 

FATIMA 

Ako ste možebitno ostali šokirani nakon gledanja poznate Sedlarove "Gospe" iz 1995. godine o čuvenom međugorskom ukazanju, dojam će vam svakako popraviti američko-portugalski film "Fatima" redatelja Marca Pontecorva iz ove godine, koji govori o još čuvenijem ukazanju iz 1917. godine. Vjerna rekonstrukcija povijesnog razdoblja, dobra režija i snimanje na autentičnim portugalskim lokacijama, pridonose kvaliteti filma, a posebno je zapažena uloga male vidjelice Lucije, koju izvrsno glumi 15-godišnja Stephanie Gil. Naš Goran Višnjić nastupa u ulozi gradonačelnika Fatime, čovjeka koji ne želi podleći općoj euforiji oko ukazanja. "Opasno je što predstavljaju, opasnije od oružja", govori tako supruzi. Ne možemo se oteti dojmu da Višnjić, solidan glumac i profesionalac, pomalo štreberski ulazi u taj lik, ali ga prema kraju filma ipak uspijeva učiniti uvjerljivim, što mu je u očima dijela filmske publike moglo biti kakvo-takvo iskupljenje nakon glavne uloge u Vrdoljakovu "Generalu" u kojem je ipak morao govoriti i ponašati se onako kako mu je punac diktirao.

U ulozi Gospe pojavljuje se portugalska glumica Joana Ribeiro i donosi sasvim drugačiji lik Bogorodice od onoga koji smo godinama zamišljali i navikli gledati na kipovima u crkvama i na nizu slika - topao, ljudski, prijateljski, susretljiv - kao lik koji opet želite vidjeti da vas ohrabri i podigne s koljena u teškim vremenima. Nije to bajkoviti, hladni, svetački lik s gipsanih kipova iz Međugorja ili drugih Marijinih svetišta. I nije Fatima samo film za obiteljsku i vjerničku populaciju, kako ga se predstavlja u pojedinim recenzijama, možete ga pogledati i ako niste vjernik i ne idete baš svake nedjelje na misu - popravit će vam raspoloženje barem malo, čak i u ovim sumornim korona-vremenima, koja se možda mogu uspoređivati s tegobnom atmosferom punom beznađa i apsurda iz vremena tijekom i nakon Prvog svjetskog rata o kome govori "Fatima".

POKAJNIK

Nije to film bez kojega ne biste mogli preživjeti, ali svakako je podnošljiv uradak ako ste se tijekom "novog normalnog" odlučili pojaviti u kino-dvorani nakon višemjesečne korona-pauze, pazeći da oko sebe imate "tampon zonu", iako se kinopoduzeće trudi da se sve odvija po strogim epidemiološkim propisima, jer bi zaražavanje koronom u njihovu kinu bilo uistinu gadna antireklama od koje ih ne bi mogao spasiti ni dobrodržeći gerijatrijski junak Liam Neeson.

"Pokajnik" je solidna "film uz kokice" zabava redatelja Marka Williamsa iz 2020., u kojoj neuništivi i neranjivi Neeson, istina, igra kriminalca - pljačkaša banaka, netipičnu za njegovu bogatu filmografiju prepunu pozitivaca i junaka, ali čiji stvarni motivi za prelazak na tamnu stranu publiku svrstavaju iz njega. Zapažena je svakako uloga njegove djevojke u izvedbi Kate Walsh, dok se u ulozi glavnog negativca, koji, naravno, nema nikakve šanse u završnom obračunu s pokajnikom Neesonom, dobro snašao Jai Courtney, publici poznat po ulozi sina superpolicajca Johna McClanea, kojega Bruce Willis u nepotrebnom nastavku franšize "Umri muški" dolazi spašavati u Moskvu.

image
Iako pomalo iritira njegov imidž s bradom, Gerard Butler uvjerljiv je u glavnoj ulozi u 'Greenlandu'
 

GREENLAND 

Film katastrofe, također iz ove godine, redatelja Rica Romana Waughna s Gerardom Butlerom u glavnoj ulozi, šokantna je priča prepuna zvučnih i specijalnih efekata, koju je bilo preporučljivo gledati iz zadnjeg reda kina da vam nekoliko dana ne bi zujalo u ušima. Međutim, svi ti specijalni efekti ipak nisu uspjeli ubiti solidnu filmsku priču o borbi oca da spasi svoju obitelj i održi je na okupu u suludoj kataklizmičkoj atmosferi Sudnjeg dana, zgodno serviranoj gladnoj svjetskoj kinopublici tijekom opće i globalne histerije izazvane pandemijom koronavirusa.

Gerard Butler, u izdanju u kojem pomalo iritira njegov imidž s bradom, uvjerljiv je u glavnoj ulozi, jednako kao i Morena Baccarin u ulozi njegove supruge koja požrtvovno brine o sinu s astmom, ali svakako je "razvalio" veteran Scott Glenn u maloj, ali vrlo zapaženoj ulozi oca koji se svjesno žrtvuje pomažući obitelji i unuku. Pri tome je izbjegnuta patetika kakvom su obilovali razvikani hollywoodski kataklizmički blockbusteri iz prošloga stoljeća poput "Armageddona" i "Žestokog udara".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

24. veljača 2021 10:47