‘Bakhe’, i što sad, idemo na pivo?

I što sad? – pitanje je koje se, unatoč svoj njezinoj dekonstrukcijskoj uvjerljivosti i glumačkoj izvrsnosti, nameće nakon zagrebačke izvedbe najnapadanije i najhvaljenije ovogodišnje predstave hrvatskog glumišta – Euripidovih «Bakhi» u režiji Olivera Frljića, premijerno izvedenih na ovogodišnjem Splitskom ljetu.

 Ambijentalno posve različite od splitskih, izvedenih u odgojnom kontekstu splitskog školskog dvorišta i učionica, zagrebačke «Bakhe» odigrale su se u mračnoj subkulturnoj Tvornici, čiji je zrakoprazni koncertni podij lako mogao pojesti doista iznimne napore glumačkog ansambla - Zoje Odak, Tajane Jovanović, Vilima Matule i Mislava Čavajde.

No, redatelj ili netko drugi, možda scenograf Goran Petercol, briljantno se...