Koji su to bili gušti na kraju žestoke borbe za finale Davis cupa, to kako je Borna Ćorić odveo našu reprezentaciju na završni čin tog veličanstvenog natjecanja. A bilo mi je milo i kako su Zadrani, u prvom redu, ali i drugi ljubitelji tenisa pratili, bodrili i na kraju slavili s našim igračima. Pogotovo kad je Mate Pavić poveo pjesmu našoj Dalmaciji, „mojoj ruži procvaloj" i tako dalje do one uzbudljive strofe „pismu o ljubavi s juga i sjevera". E, nemojte zamjeriti, nikako nisam autonomaš kako će zlodusi moguće rastumačiti, ali ono kad je Hrvatska krenula u svoju borbu za neovisnost, pa kad je došlo naređenje s vrha da se Dalmaciju ne spominje, nego se tretira kao južnu Hrvatsku, zaista mi je bilo slabo (ono kad su u meteorološkom biltenu, na primjer, javljali...