U doba kad sam ja bio mali – dakle, u doba koje, zato da ne bismo spominjali Jugoslaviju, zovemo “bivša država” – republike zapadnog Balkana imale su svoja politička vodstva. Svaka od saveznih republika imala je svog predsjednika predsjedništva, vladu i ministre, šefa stranke i predsjednika skupštine/sabora. No, nisu ti šefovi i predsjednici bili oni koji su vodili politiku. Političke odluke donosio je, naravno – On.
Taj On je, dakako, bio doživotni predsjednik. Predsjednik – a ime mu je bilo Josip – sazivao bi šefove republika na redovne sastanke da im dade upute, da ih prekori i udijeli im smjernice. Glavni šef Josip držao bi govore na svečanim i lijepim mjestima.
Kad bi došao u neku od federalnih državica, dočekala bi ga lokalna svita uz najveće...
Taj On je, dakako, bio doživotni predsjednik. Predsjednik – a ime mu je bilo Josip – sazivao bi šefove republika na redovne sastanke da im dade upute, da ih prekori i udijeli im smjernice. Glavni šef Josip držao bi govore na svečanim i lijepim mjestima.
Kad bi došao u neku od federalnih državica, dočekala bi ga lokalna svita uz najveće...
