Vrime je krnjevala. Doba kad se u svijetu okreće stvarnost, kad nemoguće postaje moguće, kad su kurbe djevice, a lupeži sveci, debeloguze postaju misice, a plašljivi se promeću u superjunake, kad su mali ljudi carevi, a redikuli ozbiljne zvijezde, kad zemljom vladaju pijane guske i našmrkane koze, i to javno, i kad je po maškaranim propisima sve obrnuto.
Ima samo jedna sitnica – na faci moraš imati moretu. Ona je poput zida koja te dijeli od turobne stvarnosti, poput štita od jada svakodnevice.
Ima danas maškarada svakojakih. U novije vrijeme po manjim dalmatinskim mjestima – nećemo spominjati one, poput lastovskih, peljeških, gljevskih ili neorićkih, koja kao spomenici čvrsto drže drevnu tradiciju – ima ih, dakle, kojima je postalo napeto za princa karnevala, rečenoga...