Ragbi 7 reprezentacija Hrvatske ostvarila je najveći uspjeh hrvatskog ragbija u povijesti plasmanom u Championship diviziju Europskog prvenstva. Turnir održan u Budimpešti 8. i 9. srpnja 2023. potvrdio je izvrsnu uigranost, psihofizičku superiornost, izdržljivost i snagu Hrvatske ragbi 7 reprezentacije predvođene kapetanom Nikolom Pavlovićem. Našim Nikolom Pavlovićem – jer osim što je vrhunski sportaš on je primjeran časnik, poručnik Hrvatske vojske i pripadnik Inženjerijske bojne Gardijske mehanizirane brigade u Sinju, piše Hrvatski vojnik.
A zašto baš ragbi? I zašto vojska? I kako to dvoje spojiti? U priči poručnika Nikole Pavlovića, u njegovu životu i odabirima sve što jest čini se smisleno posloženim, jednostavnim i baš onakvim kakvo treba biti. I vojna karijera koju uspješno gradi; i Ragbi klub "Sinj" na čijim je terenima odrastao i gdje provodi svaki svoj slobodni trenutak; i pobjednički pokali godinama skupljani na natjecanjima; i njegova obitelj čiji najmlađi članovi već polako tapkaju ragbijaškim travnjakom – o kojem god dijelu svog života priča, ovaj stasiti Sinjanin priča o ljubavi.
Rođen je 1992., a prva sjećanja određena su ratnim vremenom. Majka, djelatna časnica, radila je u vojarni u Sinju pa je i Nikola kao dječak tamo često dolazio. I ujaci su bili vezani za vojsku. A u vojarni su, odmah nakon rata, održavani i treninzi Ragbi kluba "Sinj" pa se sve to tamo nekako spojilo. Kao šestogodišnjak, Nikola 1998. prvi put u ruke prima ragbi balun i istodobno, na treninzima, promatra vojsku. "Sjećam se, bilo je ljeto, imali smo treninge u vojarni i svaki dan dok sam prolazio gledao sam vojsku. Oni su provodili obuku, viđao sam ih s oružjem, vidjela se stega, a meni je kao dječaku bilo najzanimljivije gledati kako oni to hodaju svi ukorak. Kako oni to znaju? Mislim da sam tada, s prozora, odgledao svaku prisegu. Tako sam nekako imao priliku i osjetiti sport, i osjetiti vojsku – i valjda sam ih tada zavolio."
Nikola se na dragovoljno služenje vojnog roka prijavio 2012. godine, od 2013. djelatna je vojna osoba, a na Temeljnu časničku izobrazbu krenuo je 2019.
Tada se suočio s obiteljskom tragedijom. "U studenom 2019. preminula mi je majka, Nada Pavlović, doktorica veterine i bojnica Hrvatske vojske koja je radila u Kninu, u Zapovjedništvu Gardijske mehanizirane brigade. Pokosilo me to i tada sam bio u krizi, razmišljao sam hoću li nastaviti vojnim putem ili ne – ali onda sam pomislio koliko bi ona bila ponosna da završim časničku izobrazbu, i tako sam je zbog nje završio. I, evo, danas sam tu u Sinju, časnik sam, dobio sam svoju obitelj i sve ide svojim tijekom."
A tijek je takav da je i danas u Nikolinoj obitelji puno spona s vojskom. "Skoro cijela obitelj bila je u Hrvatskoj vojsci, majka i oba ujaka bili su u Domovinskom ratu, ujak Ivica Vučemilo Vuko bio je načelnik Središta za obuku i izobrazbu vojnika u Sinju. Kod nas se vojnički poziv nekako prenosio s koljena na koljeno. I danas je u našoj obitelji pet-šest ljudi vezano za vojsku – ja sam u vojsci, rođakinja, još jedan rođak…", objašnjava. A na pitanje o čemu onda oni pričaju kada se svi okupe oko stola, uz smijeh odvraća: "Najviše o vojničkim čizmama."
Ujak Ivica Vučemilo Vuko, branitelj i danas umirovljeni časnik Hrvatske vojske, utjecao je na razvoj ragbija u Sinju, a onda i na Nikolinu ljubav prema tom sportu: "On je prije rata i sam bio igrač, a poslije rata pokrenuo je i preuzeo ulogu predsjednika i trenera kluba. Ovdje ga svi znaju kao alfu i omegu sinjskog ragbija. On je pravi zaljubljenik u to, po cijele je dane na terenima, jednostavno živi za taj naš mali klub i ovaj sport. U sinjskom kraju postoji 150 do 200 ljudi koji se bave ragbijem ili su na neki način uključeni u događanja oko kluba. Mislim da je tome puno pridonio ujakov entuzijazam. On bi završio posao i ostao u vojarni trenirati djecu, trenirati seniore i zapravo su tako ljudi koji su bili oko njega zavoljeli taj sport. I danas, kad nešto treba napraviti u klubu, mi nemamo vanjskog suradnika koji će nam to napraviti nego će se skupiti nas 20-30 i to ćemo napraviti. Nama ovaj klub puno znači. Mi nismo kao nogometaši koji idu iz jednoga kluba u drugi, pa u treći… Mi smo vezani za ovaj kub i to se prenosi s generacije na generaciju, ta veza ostaje za cijeli život. A potvrda te zajedničke velike ljubavi i predanosti Sinjana ragbiju naša je zajednička velika pobjeda – klupska dvostruka kruna koju je nedavno osvojio Ragbi klub ‘Sinj‘."
Nikola Pavlović u reprezentaciji ragbi 15 igrač je u prvoj postavi, a u reprezentacijskom ragbiju 7 je kapetan. Razlikuju se donekle ta dva ragbija, ali ne razlikuje se Nikolina ljubav prema njima pa se on tako već godinama prilagođava zahtjevima ovog pa onog ragbija. I, čini se, nije mu to preteško. Objašnjava: "Ja imam inače svojih utreniranih oko 100 kilograma, i to je dobro za ragbi 15. Međutim, u ragbiju 7 ništa ne znači velika masa i muskulatura, tu trebate biti izdržljivi i jako brzi. Zato ja svake godine oko petog mjeseca počnem skidati kile, svake godine moram ih spustiti od osam do deset. I sada, ove godine kad smo slavili skinuo sam desetak kilograma da bih mogao na turnirima u šestom i sedmom mjesecu igrati ragbi 7. Eh, ali onda počinje sezona ragbija 15, pa onda opet moram vraćati kile. Istina, to bude naporno, ali ja taj ragbi 7 igram već sedam-osam godina bez ijednog propuštenog turnira, bez ijedne propuštene utakmice," pa sliježući ramenima zaključuje: "I tako, svake godine počinjem opet, ispočetka, i svake godine kažem ‘ovo je zadnja godina da radim ovako‘, ali eto, izgleda, još uvijek nije…"
Nikola Pavlović počeo je trenirati ragbi kao šestogodišnjak, 1998. godine, i odonda se sportski razvijao polazeći škole ragbija, prolazeći kroz sve kategorije i uzraste, od najmanjih do seniora. Za seniorsku momčad Sinja igra od 2008., a o uspjesima svog kluba s ponosom govori: "Prvi veći uspjeh Ragbi kluba ‘Sinj‘ bio je 2019., kad smo osvojili prvi kup u ragbiju 15 u povijesti kluba. Tada smo i kao prva momčadska ekipa iz Cetinskog kraja osvojili trofej na razini države. Ove godine dobili smo novog trenera, koji nas je dobro posložio, i u svibnju smo osvojili prvo Prvenstvo Hrvatske u ragbiju 15 i Kup Hrvatske u ragbiju 15. Bilo je to veličanstveno, dupla kruna!" Nikola Pavlović dosad je igrajući u svim kategorijama osvojio 16 titula, ukupno postigao 2437 poena i u povijesti sinjskog kluba osnovanog 1978. godine najbolji je strijelac. Godine 2016. proglašen je najboljim sportašem grada Sinja.
Nakon odigranog turnira u lipnju u Zagrebu te u srpnju u Budimpešti, Hrvatska ragbi 7 reprezentacija u ukupnom je poretku zauzela drugo mjesto i time se iz Trophy plasirala u Championship diviziju te se pozicionirala u sam vrh europskog ragbija. U sljedećoj sezoni bit će među 12 najboljih i odmjeravat će snage s Irskom, Španjolskom, Francuskom, Velikom Britanijom, Portugalom, Gruzijom, Njemačkom, Italijom, Belgijom, Litvom i Ukrajinom. Izbornik šampionske ragbi reprezentacije je Anthony Poša. Reprezentacija je nastupila u sastavu: Jan Vlašić, Marko Svaguša, Filip Perica, Nikola Pavlović, Ivo Perić, Nik Jurišić, Matej Buljanović, Luka Lerotić, Duje Plazibat, Niko Vranešević, Duje Čondić i Luka Kovačić, te Marko Grčić i Dominik Fišić, koji su nastupili na prvom turniru u Zagrebu, dok su turnir u Budimpešti morali preskočiti. U ukupnom poretku nakon dva turnira Ukrajina je imala 38 bodova, Hrvatska 32, Švedska 32, Latvija 30, Mađarska 26, Švicarska 22, Poljska 10, Luksemburg 10, Moldova 10, Izrael 9, Danska 7, Bugarska 2.
Želio bih zahvaliti svim svojim nadređenima, koji mi izlaze ususret kad god trebam razumijevanje zbog sportskih obaveza. Kod obaveza s reprezentacijom okupljanja počinju negdje u utorak, srijedu, neizbježan je izostanak s posla po četiri-pet dana tako da ništa ne bih mogao bez razumijevanja nadređenih. Zahvaljujem svima, posebno bojniku Robertu Budimiru Bekanu, koji je zapovjednik Bojne i moj je prvi nadređeni.
Trenutačno igram ragbi 15 i ragbi 7. U reprezentaciji ragbi 15 igrač sam u prvoj postavi, a u ragbi 7, što je olimpijska verzija tog sporta, od prošle sam godine kapetan. Reprezentacija ragbi 15 od prošle je godine u drugoj europskoj jakosnoj skupini – Trophy diviziji, a ragbi 7 reprezentacija Hrvatske ostvarila je ove godine najveći uspjeh hrvatskog ragbija u povijesti plasmanom u Championship diviziju Europskog prvenstva.
Ragbi se igra na 100 metara dugom i 70 metara širokom terenu. Gol je u obliku slova "H", a razlikuju se dvije glavne verzije ragbija: ragbi 15 i ragbi 7. Ragbi 15 igra se dva puta po 40 minuta, 15 na 15 igrača, a poluvrijeme je 10 minuta. Ragbi 7 olimpijska je verzija ragbija koja je prvi put uvedena na Ljetnim olimpijskim igrama 2016. u Riju de Janeiru. Igra je po sedam igrača iz svakog tima, utakmica traje dva puta po sedam minuta uz jednu minutu poluvremena i zbog brzine igre, mnogo trčanja, skokova, padova i borbe spada među najzahtjevnije grupne kontaktne sportove.
Ljudi miješaju ragbi i američki nogomet, međutim, ništa tu nije isto. Pravila su različita, kod nas nema kaciga ni onih oklopa, imaš samo gumu za zube i igraš "kost o kost". Kaže se kako je ragbi huliganska igra koju igraju gospoda, a nogomet je gospodska igra koju igraju huligani. Mi ragbijaši jako držimo do nečega što se zove "ragbijaško treće poluvrijeme". Nakon prva dva odigrana poluvremena to treće bude druženje – zajedno se pojede i popije, izglade se svi eventualni nesporazumi i to je dio kulture tog sporta. U Francuskoj, Njemačkoj, Engleskoj ragbi je drugi sport po popularnosti, odmah iza nogometa, i svugdje je običaj da se poslije utakmice protivničke ekipe druže. Što je bilo na terenu, ostaje na terenu, ide se dalje.
Ragbi je kontaktni sport, tijekom utakmice netko će vas sigurno udariti. Sudac je glavni. On je kao u vojsci zapovjednik. Ne možete s njim raspravljati, svađati se – Bože sačuvaj da je u ragbiju kao u nogometu. Ako mu prigovoriš, ako prijeđeš granicu odmah dobivaš žuti karton, a to znači da si deset minuta izvan igre. Sudac neće razgovarati ni s kim osim s kapetanom. Kapetan jedini može razgovarati s njim. Dosta smo zaštićeni od udaranja i sličnih situacija, sve je regulirano pravilima, ali nezgoda se može dogoditi kao i u svim ostalim kontaktnim sportovima.