Alka je trasirala životne putove velikog broja Sinjana i Cetinjana, a to se dogodilo i fetivom Sinjaninu Goranu Ugrinu. S tim da je za životnu trasu na kojoj se on našao zaslužna Mala, a ne Velika Alka.
Dakle, Dječja alka u sinjskom kvartu Borićevac koja je ovoga Sinjanina odvukla sa studija arheologije i odvela na tadašnju RTV Zagreb, danas HTV, s koje je prije 9 godina, s 40 godina efektivnog radnog staža, otišao u mirovinu.
I vratio se u rodni Sinj u kojem, kaže, živi punim plućima stječući kondiciju za penjanje na uzvisine Anda. Tek sada Ugrin ima sve ono vrijeme koje mu je bilo potrebno da zaroni dublje u arheologiju, pogotovo onaj segment koji obuhvaća povijest civilizacija. Ugrin se nedavno vratio iz Bolivije, još jednog od svojih putovanja i proučavanja starih civilizacija Srednje i Južne Amerike.
Bilo je to prvo snimanje dječje alke u koloru uz korištenje velikih reportažnih kola koja je RTV Zagreb tek kupio i bila su tada posljednji krik tehnike. Ekipu je vodila urednica Nataša Božović uz producenticu Vlastu Grgin i režisera Vladu Majerovića. Pokojni Ivo Dalbello, popularni Dugi, zamolio me da im budem pri ruci.
Pomagao sam im sa zadovoljstvom pa mi je Vlasta Grgin kazala da joj se javim i u Zagrebu kako bi nastavili suradnju. Tako sam ja u rujnu 1974. godine došao na RTV Zagreb da im pomažem i kao student nešto i zaradim. Međutim, kada sam prekoračio preko vrata nacionalne RTV kuće, sve je u mom životu krenulo drugim putem.
Studij otišao u drugi plan
Na RTV-u Zagreb sam doslovno zaplovio u profesionalne vode, a studij je otišao u drugi plan s nadom da ću ga jednom privesti kraju. Unatoč tome, moja ljubav prema arheologiji, u prvom redu povijesti civilizacija, nikada nije splasnula. Odlaskom u mirovinu još više se razbuktala jer sam oslobođen radnih obveza dobio neograničenu slobodu u raspolaganju vremenom. Mirovina mi je omogućila da živim i radim kako volim i želim – kaže Ugrin.
U Meksiku se 1990. godine održavao Svjetski kongres producenata na kojemu je sudjelovao i Goran Ugrin.
- Kongres se održavao u Cancunu na Yukatanu. Bio je to moj prvi posjet Srednjoj Americi. Poslije završetka kongresa ostao sam još tri dana razgledavajući do danas vjerojatno najintrigantnije i znanstveno najzanimljivije povijesno-civilizacijske lokalitete pored Aztečko-Majanskog-Inkanskog razdoblja.
U Meksiku i Belizeu do sada sam bio četiri puta, u Gvatemali jednom, Peruu tri puta i sada, napokon, u Boliviji. Tim putovanjima ispunio sam svoje snove i znatiželju te otvorio “rudnik” iz kojega iskapam nove spoznaje o starim civilizacijama za dio čijih graditeljskih ostataka su u svijetu znanosti složni u zaključku kako nisu proizvod ljudske vrste.
O kojim civilizacijama je riječ?
- U Meksiku i Srednjoj Americi to su Tolteci, Polmeci i Zapoteci. U Južnoj Americi su Moche, Chimu, Paracas, Nazca i Tiwanaku. Radi se o civilizacijama koje povijesna znanost još nije precizno datirala, ali se pretpostavlja da objekti koje su ostavili čovječanstvu sežu i do 20.000 godina prije Krista.
Otkuda toliko nepoznanica uz impresivne građevine njihova doba?
- Građevine su, do sada, jedina njihova ostavština. Ni jedna od tih civilizacija osim Moche nije nam ostavila pismo ni jezik. Tragove njihova jezika pronalaze se u civilizacijama koje su nastale puno kasnije. Na osnovu tih tragova možemo detektirati drevne civilizacije Meksika u jezicima Azteka i Maya.
Znanstvenici su ostali fascinirani nepobitnim otkrićima da je jezik izumrlih civilizacija vukao porijeklo iz sjeverne Afrike, konkretno od libijsko-berberske grupe. Taj jezik danas je gotovo mrtav. Koriste ga samo četiri male skupine ljudi, naravno u svojim varijantama. To su jedna etnička skupina u Kašmiru, Berberi, Tuarezi i Baski.
Vaše posljednje putovanje, u Boliviju, odgađali ste gotovo tri godine?
- Krivac je koronavirus. Zbog svjetske pandemije morao sam čekati trenutak kada ću napokon moći na put.
U pristojnim ste godinama kada za ljude Vaše dobi nisu baš primjereni izleti na nadmorske visine od 4-5 tisuća metara?
- I sebe sam iznenadio kako sam sve dobro podnio. Već ranije sam bio u Andama. Tada sam na 3600 metara nadmorske visine osjećao zamor pri svakom i manjem naporu, na primjer popeti se do sobe na drugom katu hotela. U Boliviji mi nadmorska visina nije predstavljala nikakav problem. Sletio sam na aerodrom El Alto u La Pazu na 4.060 metara nadmorske visine i odmah se spustio u novi dio bolivijske prijestolnice na 3200 metara. Narednih dana sam bez posebne prilagodbe išao na visinu od 4450 metara, a da ni jednom nisam imao potrebu koristiti kisik kao što su ga koristili mnogi stranci. Domaći ljudi su aklimatizirani na takve uvjete.
Velika enigma
U Boliviju ste išli radi civilizacije Tiwanaku?
- Svima koje zanima povijest civilizacija, Tiwanaku je golema enigma. Fascinantni su njihovi objekti Kalasasaya, Acapana i Puma Punku, ali ne znamo kako su ih izgradili, kojom tehnologijom. Ne znamo kako su, kada i otkuda došli i kamo su otišli. Poznato nam je, međutim, da su bili superiorni u znanju, projektiranju, tehnologiji građenja, obradi materijala i upravljanju. Njima su bili nepoznati pojmovi vojska, fortifikacija, kraljevi, vladari. Inke koji su došli poslije Tiwanaku, zatirući sve njihove tragove, bili su uvjereni da su objekti iz ostavštine civilizacije Tiwanaku izgrađeni na mjestu “Gdje su Bogovi stvorili svijet”.
Čime ste posebno fascinirani?
- Puma Punku je uz Gobleki Tape u Turskoj znanstvenicima najintrigantniji povijesno-civilizacijski lokalitet. Starost mu je minimalno 12 tisuća godina. Njegovi graditelji do danas nemaju premca u obradi granita, andazita i diorita. Kameni blokovi dopremani iz kamenoloma udaljenih 15 do 90 kilometara rezani su i obrađeni mikroskopskom perfekcijom. Težina obrađenih blokova je 440, 200 i 120 tona. Zemljani humak Puma Punku ima dimenzije 167,36 metara na potezu sjever-jug i 117,7 metara orjentacijom istok-zapad i posve je sličan Monte Albanu u Meksiku kojega su nam ostavili Zapoteci.
Jeste li završili s “terenskim istraživanjima”?
- Nisam. Iako sam u Peruu bio tri puta moram još jednom radi civilizacija Moche i Chimu. Na put planiram krajem ove ili početkom slijedeće godine, a konkretna odluka ovisit će o sigurnosnim prilikama u tom dijelu Perua.
Planirate li vaša viđenja objekata drevnih civilizacija Srednje i Južne Amerike uobličiti u kakvu knjigu putopisa?
- Materijala ima na pretek. I golemi fundus fotografija. Sve se mora slegnuti, sazrijeti, a onda ću odlučiti.