StoryEditorOCM
ZagoraBlago dinarskih ruku

Naši reporteri kod barba Momira (94) jedinog stanovnika zaboravljenog komadića Dalmacije: ‘Sad dajen samo u naturi, ja kupcu bukare, on meni stolitar vina‘

Piše Mladen Nejašmić
19. siječnja 2022. - 19:38

Pogledaj ovo kamenje. Čim padne mjesečina vidjet ćeš kako se tihano nadimlje i diše.

U svakom kamenu po jedan duh, u svakoj jeli vila, na svakom groblju strašilo, na svakom putu nagaz, u svakoj jami jauk, na svakom izvoru čarolija, a u svakoj smriki bukara - upravo u ovom Raosovu objašnjenju o čulnom sporazumjevanju sa stvarima, bićima i duhovima u otajstvenom i jedinstvenom Božjem svijetu našao se i 94-godišnji Momir Bilić iz zaseoka Dubrava u Civljanima koji je ovu priču iz "Prosjaka i sinova" samo malo dopunio sa smrekovim bukarama, nekada nezaobilaznim predmetom svakog domaćinstva.

Stari zanat

- To me pratilo od djetinjstva. Svaka kuća imala je po dvi, tri bukare. S njon si liga i diza se. Pilo iz njih i umivalo se. I tako gledajući starije, ubrzo sam ispeka zanat....

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
16. lipanj 2024 14:37