Kako je na Krki sve izgledalo nekad, primjerice šezdesetih godina, dva desetljeća prije nego što je 75 kilometara rijeke Krke 1985. godine proglašeno nacionalnim parkom?
U tim vodama moglo se raditi što je koga bilo volja, jer prostor nije bio ni zaštićeni krajolik, ni park prirode, a kamoli nacionalni park.
S količinama pitke vode i one potrebite za proizvodnju elektroenergije, Krka i njezini pritoci bili su i ostali od životne važnosti za život ljudi ne samo šibenskoga kraja. Slapovi Krke, Skradinski buk, bili su masovno kupalište, ondje se na svakome mjestu mogla prati roba-sukno, ne samo u stupama starih mlinica, te loviti riba. Onuda su “šarali” gliseri, bacao se otpad.