Imotska krajina dramatično stari. Demografska slika nije dobra, mlade obitelji odlaze tražeći posao u drugim sredinama. Zatvaraju se, ili su već davno zatvorene, mnoge područne škole, od Krstatica do Prološca Gornjega i Bušanja. Ali zato je lista čekanja u domu za starije u Runovićima sve duža. Traži se izgradnja još staračkih domova.
No, kada vam stigne vijest da je u jednom razredu škole koja je u posljednjih desetak godina naprosto prepolovljena po broju učenika, odjednom upisano šestero prvašića, e to je pravi razlog da je posjetimo. A škola je u Studencima, u općini Lovreć.
Prošle školske godine u toj školi nije bilo ni jednog prvašića, jednostavno se prvi razred ugasio, a, evo, ove školske godine čak šestero. Pokušali smo doznati nešto više o tom malom fenomenu u mjestu koje je sve samo ne naseljeno mladim obiteljima.
- Svakako, raduje nas taj podatak da nakon godinu dana pauze opet imamo prvašiće u klupama. Svakako da je to lijepo. Vjerujem da je ovo i jedan mali, ali značajan korak za Studence, što znači da ima mladih obitelji koje su tu ipak ostale, već na ulazu u školu, s osmijehom na licu, dočekao nas je ravnatelj škole Ante Češljar, koji nam je iznio i podatak da u cijeloj školi ima 35 učenika. U razredu prvašića vladao je mir i tišina. Začudo. Svuda drugdje bio bi žamor, jer, eto, prvašići se još nisu naviknuli na nešto novo u njihovoj do jučer bezbrižnoj svakodnevici.
‘Ma, predivni su i pravi je gušt s njima raditi’
“Dobar dan” i ustajanje iz klupa. Vidi se da su već u samo nekoliko dana naučili najosnovnije stvari. Valja to zahvaliti i simpatičnoj učiteljici Silviji Šitum, koja nam je i bila pri ruci u komunikaciji s malim Studenčanima. A njih je, rekosmo, šestero, Petra Babić, Drago Šakić, Mate Babić, Domagoj Udiljak te brat i sestra blizanci Mate i Ružica Bilić-Pavlinović.
- Ma, predivni su i pravi je gušt s njima raditi. Tako su se brzo priviknuli na klupe i tako su koncentrirani na svoje zadatke da sam i sama iznenađena, kazuje nam učiteljica Šitum.
Na zamolbu da prozborimo koju riječ s njima, nije bilo problema. Tako nam Petra reče da ima još jednu sestru i dva brata, jedan je mlađi od nje, pa će i on za dvije godine u školu. Dakle, neće se ugasiti prvi razred. A da je to istina, potvrdili su nam i Drago Šakić i Domagoj Babić, jer i oni imaju braću i sestre mlađe od sebe, pa će i oni jednoga dana u školske klupe.
- Lijepo mi je u školi, izigrala sam se cijelo ljeto i sada moram učiti. Rekli su mi mama i tata da samo učim i ništa više. A moram se i igrati, ozbiljno nam prozbori simpatična Petra Babić. I za kraj našega posjeta, razredu s najviše prvašića na području zapadnog dijela Imotske krajine trebala je i zajednička fotografija. Kada smo ih zamolili za snimanje, uredno su odložili svoje đačke torbe, pogledali učiteljicu Silviju i na njezin mig postrojili se kod školske ploče.
- Dođite nam opet u goste, rekoše za kraj, i neka nam slika u “Slobodnoj Dalmaciji” bude lijepa, jer smo i mi takvi, poručiše studenački prvašići. I zaista su lijepi, budućnost Studenaca.
Ružica i Mate, sestra i brat blizanci u istoj klupi Sestra i brat Ružica i Mate Babić-Pavlinović su, rekosmo, blizanci. Sjede i u istoj školskoj klupi. - Drago mi je sjediti s bratom, mi smo nerazdvojni i u kući, po cijele dane smo zajedno. Ako ja nešto ne znam, zna on, i obrnuto. Lijepo nam je i učiteljica je draga i dobra. Veseli dolazimo u školu i veseli se vraćamo kući, veli mala Ružica. |