"Zabranjen prolaz. Osim na vlastitu odgovornost".
Upravo to piše na ploči postavljenoj posred starog puta koji spaja "gornji" dio arheološkog nalazišta antičke Salone, odnosno Manastirine, te Episkopalni centar sa Forumom i amfiteatrom.
I tako stoji tjednima, jer se put naprosto urušio, podlokao i raspao iznutra. Što zbog dotrajalosti, odnosno zuba vremena i opterećenja, što zbog bujičnih kiša koje su "odradile" svoj dio. Istina, urušeni dio je (više manje) uredno ograđen, pa je i turistima jasno da tu nije pametno hodati uz sami rub, čak i ako ne znaju ni "h" od hrvatskoga. Ali brine što tako stoji već tjednima. Sad već puna tri mjeseca!
Evo, u subotu ujutro, kad smo se još jednom uvjerili u opasnost prolaska jedinom stazom iznad Episkopalnog centra, iz suprotnog smjera nam je došla grupa od 15-ak mališana s voditeljima. Njihovim roditeljima sigurno ne bi bilo drago kad bi znali da su im djeca prolazila i stazom kojom je - zabranjeno prolaziti! A prolaze i turisti (kojih je iz dana u dan sve više!), slučajni prolaznici, namjernici, šetači pasa, rekreativci, čitave obitelji u šetnji, biciklisti, zaljubljeni parovi svih generacija i mnogi kojima je ta dionica jednostavno prečica do dijela Solina u koji su upravo naumili...
Sanjamo dan kad iz nekadašnje prijestolnice rimske provincije Dalmacije nećemo slati ovakve "antirazglednice"! Dosadili smo i sebi samima. Ali, te su "antiturističke antirazglednice", treba priznati, samo dokaz koliko je briga o ovom svjetski vrijednom arheološkom lokalitetu zapravo krupan zalogaj. Vrijedan daleko veće pozornosti nadležnog ministarstva, naravno, mislim na Ministarstvo kulture i medija na čijem je čelu Nina Obuljen Koržinek.
Stručnjaci iz Arheološkog muzeja u Splitu vrijedno rade svoj posao, sukladno godišnjem budžetu kojim raspolažu. Istražuju, sondiraju, konzerviraju... U posljednje vrijeme iz Solina su stizale dobre vijesti o novim nalazima, gotovo prave arheološke senzacije.
I "Slobodna" je redovito pisala o više novih otkrića (spomenimo samo mozaik kod pošte, na više su mjesta "izronili" i "novi" dijelovi gradskih bedema, itd.), ali jasno je da ni muzealci, ni lokalna vlast nisu dovoljno kapacitirani da bi se urušavanje Salone zaustavilo, da ne govorimo o nužnim pomacima u razini prezentacije do sada otkrivenog, čime bi Salona uistinu napokon stala uz bok nalazištima slične važnosti i kad je riječ o interesu turista, odnosno svemu onome što bi oni mogli vidjeti i naučiti. No, to je neka druga tema.
Ovdje je riječ o tome da bi netko mogao - stradati. Jer, kad puno ljudi stalno ide putem kojim je, kao što lijepo piše, zabranjen prolaz, onda nažalost i takva opasnost stalno visi u zraku.
Bogata prošlost Salone zaslužuje daleko bolju sadašnjost. A kakva će joj biti budućnost, ovisi o tome tko će sve na ovakve stvari odmahnuti rukom.