Sjeverozapadna obala otoka Korčule, pokraj Vele Luke, uvala Prihonja. Lokacija je to kuće od 70 četvornih metara u koju vas danas vodimo. Kuća se nalazi na zemljištu od oko 2000 četvornih metara i iz nje puca nevjerojatan pogled na more i otočni, prirodni krajolik.
- Kuća se sastoji od ‘glavnog‘ objekta koji ima kuhinju s trpezarijom, dnevni boravak, kupaonicu i sobu na galeriji s pripadajućom terasom te gostinjske sobe s kupaonicom koja je fizički odvojena od glavnog objekta i nalazi se s druge strane terase - objašnjava vlasnik Vedran Vlašić, inače elektrotehničar.
- Supruga je naslijedila zemljište na kojem se nalazi kuća. U prošlosti se na njemu uzgajala vinova loza, a kad smo došli na zemljište, tu je zatečena borova šuma i makija. Prvotna je ideja bila sagraditi kuću u netaknutoj prirodi koja će biti dovoljna za vikend-odmor obitelji.
Uvjeti su bili da osigura privatnost, odnosno mir onima koji u njoj borave, da je ‘ljetno‘ koncipirana tako da ima veliki izlaz na terasu koja je drugi dnevni boravak, da se sastoji od jedne prostorije, odnosno open space prostora koji bi vizualno povećao kuću te da ima malu površinu - nabraja Vlašić i dodaje da se nakon što je sagrađena osnovna kuća, u kojoj se tijekom gradnje i boravilo s obitelji, iskristalizirala ideja da se napravi i gostinjska soba s kupaonicom kako bi se mogli ugostiti i prijatelji te koja bi im osigurala privatnost, a da ne naruši koncept osnovne kuće.
S tom idejom se kao logični slijed nametnuo bazen koji je s pripadajućom terasom i kaminom povezao oba objekta i postao centralno mjesto uz terasu za druženje.
Pri uređenju su se najviše koristili prirodni materijali, drvo, kamen i prirodne tkanine.
Vlasnik Vedran ističe da je pokušao uklopiti kuću što više u okoliš, pa je tako i izborom prirodnih materijala nastojao ostati povezan s prirodom. Od boja prevladava neutralna, bijela boja. Namještaj u sobama (kreveti, komode, stolice, noćni ormarići) je ručni rad lokalnih majstora.
- Kako u tom trenutku nismo na tržištu mogli pronaći namještaj kakav smo zamislili, odlučili smo se da ga izradimo. Ostatak namještaja kupljen je u trgovačkim lancima ("Lesnina") - otkriva.
Ova kuća je uglavnom samogradnja vlasnika, uz pomoć obitelji i prijatelja. Kako nakon radnog vremena u tvrtki u kojoj je vlasnik zaposlen ostaje vrlo malo vremena za gradnju, ona se oduljila na otprilike 10 godina.
Slijedom toga najveći izazov je bila dugotrajnost gradnje i osjećaj da kuća nikad neće biti završena u obliku u kakvom je zamišljena. Kako su vlasnici poštovatelji prirode, kuća izgledom odražava tradiciju kraja gdje je građena. Samoodrživost kuće je bila prirodni slijed.
- Naravno, lošija infrastruktura na tom području uvelike je pripomogla toj odluci. Tako se za potrebe opskrbe električnom energijom koriste fotonaponske ćelije s pripadajućim akumulatorima za skladištenje, a voda je iz cisterne, odnosno gustirne. Kako se kuća koristi samo u ljetnim mjesecima, kada ima obilje sunca, fotonaponski paneli zadovoljavaju potrebe za električnom energijom jednog kućanstva - ističe.
Inače, kuća je okružena alepskim borom, makijom i aromatičnim biljem. Na cijelom zemljištu su sačuvani suhozidi koje su sagradili vlasničini preci pri sadnji vinograda.
